Sve što je potrebno Adamu Granofskom, poznatijem pod alijasom Adam Grandusijel, jeste prostor dovoljan da njegove opsesije razmašu krila. Frontmenu filadelfijskog fenomena, grupe The War on Drugs, opsesije jesu ključno pogonsko gorivo ove velike rokenrol mašine 21. vijeka, kojoj je ponekad potrebno samo malo više usmjeravanja.
Kao na prethodnom, već kultnom albumu „Lost in the Dream“ (2014), Grandusijel je i na novoj ploči „A Deeper Understanding“ odsvirao dvocifren broj instrumenata i imao potpunu produkcijsku kontrolu nad cijelim materijalom.
Utišavanje buke
Još jednom je uspio da fascinira kompleksnošću i slojevitošću tokom 66 minuta ovog velikog rokenrol koncerta. Ipak, finalni utisak poslije preslušavanja jeste da ploči fali malo žestine i oštrice, pa da ponovo bude relevantna kao prethodni album – jedan od najboljih u posljednjoj deceniji.
Tokom prethodnih mjeseci Grandusijel je poklonio fanovima neuobičajeno veliki broj pjesama putem servisa za striming muzike, a objavu albuma „A Deeper Understanding“ ispratilo je i kačenje svih novih numera na kanalu Jutjub.
Fanovi su dočekali ovaj poklon ogromnom bukom na društvenim mrežama, ali entuzijazam je vrlo brzo splasnuo. Muzika koja je prosječnom rokenrol zaljubljeniku prije tri godine bila poput obroka serviranog gladnom i žednom, zalutalom sužnju u pustinji, sada je ta ista gozba - ali postavljena pred dobro uhranjenog sladokusca. Efekat novog albuma grupe The War on Drugs je jednostavno mnogo drugačiji u kontekstu vremena koje u svijetu muzike donosi tektonske promjene iz godine u godinu.
Ovog puta pjesme su obojene dominantno klavirskim ili zvukom sintisajzera iz osamdesetih. Izgubljena je prepoznatljiva gitarska raskoš, koja je proslavila Grandusijela. Bljesnuće samo nekoliko puta, prije svega u briljantnoj drugoj pjesmi „Pain“ i sedmominutnoj „In Chains“ – ubjedljivo najboljoj numeri na ovoj ploči.
Adams i Dilan
Nove pjesme i dalje nose nevjerovatnu i potpuno neočekivanu kombinacija soft-roka iz osamdesetih u maniru, na primjer, Brajana Adamsa, i melodike i ideja Boba Dilana - uz primjetnu sličnost Grandusijelovog glasa sa slavnim kantautorom.
Ključna ideja albuma provlači se iz pjesme u pjesmu, a sažeta je u numeri „Thinking of a Place“. Potreba za mjestom koje je „negdje drugo“, van haosa sopstvenih misli i bez tovara decenijama taloženih strahova i kočnica. Međutim, Grandusijel ovu ideju ne artikuliše na pravi način, što je uradio nevjerovatno dobro na prethodnom albumu. Dobre riječi izlete taman onoliko puta koliko i njegova gitara krene u juriš ka idealizovanim osamdesetima.
Šteta. Ovaj, na kraju krajeva sasvim dobar album, neće uspjeti da se dočepa novih fanova i najšire publike koju bend The War on Drugs zaslužuje. Za to je ipak bila potrebna makar jedna velika pjesma...
S. STAMENIĆ
Ocjena: 72/100
FOTO: rollingstone.com / genius.com
