Piše:
Marija Ivanović
Ljubitelji arthaus filma morali su da podignu vilice sa poda kada je iransko-američka režiserka Ana Lili Amirpur predstavila debitantski film „A Girl Walks Home Alone at Night“ (2014). Crno-bijeli vampirski film, na tragu pametnih kolega iz ovog žanra kao što je „Let the Right One In“ (Tomas Alfredson, 2008), raspametio je filmofile zaljubljene u neobične režiserske postupke koji od filma koji je mogao da bude samo stilska vježba, naprave mnogo više.
Sve oči bile su uprte u Amirpur kada je najavljen njen drugi film, kanibalska distopija „The Bad Batch“. Svijet je očekivao još jedan vrsni žanrovski eksperiment. Nažalost, Amirpur nije samo omanula praveći veliki estetski zaokret u odnosu interesantni i začudni debi, već je pozicionirala „The Bad Batch“ visoko na listi najvećih filmskih razočaranja.
Prost poredak
Film počinje izbacivanjem glavne junakinje Arlen (Suki Voterhaus) sa teritorije SAD. Djevojčurak u žutom šorčiću sa smajlijem koji namiguje dio je „gadne gomile“ – društvenih parazita koji nijesu dovoljno dobri da žive sa ostatkom svijeta. Ove „nakaze“ prognane su u pustinju, gdje su napravile prost društveni poredak.
U jednoj kasti žive kanibali koji bilduju i slušaju najgoru muziku univerzuma, a u drugoj koja se zove Utjeha (čuknite vo drvo zbog ove naše) okupljeni su pripadnici kulta San. Ovu grupu predvodi istoimeni duhovni vođa (Kijanu Rivs), koji spasava „neuspjeli“ roštilj kanibala.
Bankar anarhista
Zapravo, San je slatkorečivi „bankar anarhista“ Fernanda Pesoe – sposoban da vas ubijedi u najbolje namjere dok vam jednom rukom gura LSD pod jezik, a drugom grabi sve što imate, kako bi poboljšao svoj plejbojski zamak pun narkotika i naoružanih trudnica u majicama sa natpisom „The Dream is inside me“.
Zvuči zanimljivo? Dapače. I izgleda zanimljivo na samom početku kada ruka i noga glavne junakinje postanu glavno jelo na meniju u devetom minutu i polako se otkriva ovaj distopijski svijet. Već negdje u 16. minutu počinju gluposti koje će vas do kraja filma raniti više puta – pod oba krila. To i jeste najgore u vezi sa zavodljivim filmom Ane L. Amirpur. „The Bad Batch“ je dupke pun interesantnosti koje, posložene kako treba, garantuju remek-djelo, a ne tranju od filma.
Režiserka je najavila film kao kritiku rasne politike Donalda Trampa umiksanu sa špageti vesternom i kanibalskom SF romansom u pustinji. Opa! Ambiciozno i smjelo – ali vrlo neuspjelo. Naučno-fantastični element ne postoji. Kritika je bezazlena. Romanse bolje da nema kada je hemija Mister Majamija (Džejson Momoa) i glavne patrljkaste junakinje tako loša.
Dok ih gledate, sve vrijeme čekate da Momoa izgovori ono kal-drogovski duboko: „Moje sunce, moj mjeseče“ kao svojoj kalisi u seriji „Game of Thrones“. Još kad onako nabildovan stavi naočare i počne da slika sa pametnim izrazom lica, ličeći na tipičnu seksi učiteljicu iz pornića... Taman je neuvjerljiviji od „kolega“ iz porno filmova. Onaj obelisk što ga Obeliks nosi na leđima mogao je bolje da odglumi od njega.
Promašeni kasting
Mamoa nije jedina promašena karika u kastingu. Glavna glumica Suki Voterhaus takođe nema harizmu i energiju da iznese ulogu koja (makar tako izgleda) predstavlja neuspjelu fuziju Furioze iz filma „Mad Max: Fury Road“ i treš borkinja iz grindhouse ostvarenja Kventina Tarantina i Roberta Rodrigeza. Kijanu Rivs je toliko neharizmatičan u ulozi vođe kulta da mu normalan režiser ne bi dozvolio ni da se primakne setu.
Jedine dvije svijetle tačke glume su Đovani Ribizi u roli ludaka i gotovo neprepoznatljivi Džim Keri kao zarasli beskućnik koji spasava sve što pretekne živo i oskaćeno u pustinji, bez ijedne riječi. Nego, na kraju krajeva, ni ove dvije epizode ne znače ništa zbog toga što ne doprinose cjelokupnoj slici. Lik Džima Kerija je tu samo da bi „prespojio“ djelove radnje i omogućio koliko-toliko logičan nastavak nelogičnog filma.
Ugušena ideja
Koliko god željeli da vam se dopadne ovaj prelijepo snimljen film, mozak jednostavno odbija da ga prihvati, istesterisan lošom glumom, šupljim dijalozima i narativom koji ne vodi nikuda. Amirpur je žestoko razočarala, posebno zbog toga što ispod svih nedovoljno dobro skuvanih ideja filma „The Bad Batch“ i dalje osjećate kako se duboko u njemu bori za dah sjajna zamisao koja je nekim čudom ugušena.
Na kraju krajeva, kada vidite da je koproducent filma „Vice“, možda je malo jasnije kako je od drugog filma obećavajuće Amirpur nastala kataklizma. Šta očekivati od filma sa neobičnom idejom osim da vam prešega mozak kada produkciju potpisuje medij poznat po „slobodarskim“ i „otvorenim“ naslovima tipa: „Probala sam dildo koji svršava i evo šta sam saznala“?
Ocjena: 3,9/10
Režija: Ana Lili Amirpur Uloge: Suki Voterhaus, Džejson Momoa, Kijanu Rivs, Džim Keri, Đovani Ribizi, Džejda Fink Trajanje: 118 min
Trejler: https://www.youtube.com/watch?v=OUqfP1S-9ok
FOTO: moviepilot.com / cineplexx.me / thepicta.com
