Kultura

RECENZIJA, MIROSLAV TADIĆ: San na ivici noža

Tadić perfektno i suptilno flertuje sa tišinom u svim kompozicijama, na momente hvatajući onaj neulovljivi trenutak između jave i sna
RECENZIJA, MIROSLAV TADIĆ: San na ivici noža
Portal AnalitikaIzvor

Potrebna je velika petlja da se instrumentalni muzički album nazove po jednom od najslavnijih Šekspirovih stihova – „spavati, možda sanjati“. Ono što je za Hamleta prizivanje ništavila u beznadežnoj razočaranosti postojanjem, pod prstima Miroslava Tadića je gitarska avantura na putu do spokoja.

Nepravedno je to što domaća publika prepoznaje Tadića kao dio gitarskog dua sa Vlatkom Stefanovskog, u kom nesebično igra ulogu kao što je ona Skotija Pipena u „Čikago bulsu“ Majkla Džordana.

Impozantna lista

Tadić je profesor na Kalifornijskom institutu umjetnosti u Los Anđelesu i jedan od najboljih u svijetu kompozitora i improvizatora. O pedigreu vrhunskog performera, onima kojima nije dovoljno samo iskustvo prisustvovanja njegovim nastupima, najbolje govore imena sa kojima je Tadić sarađivao - od legende opere Plasida Dominga i istočnjačkog virtuoza na violini Šankara (inspiracija Pitera Gejbrijela), do kompletnog Londonskog simfonijskog orkestra.

Ovako impozantnom i širokom listom saradnika Tadić samo potvrđuje da je majstor svih vještina u svijetu gitarista. Istraživač baroka i bečke klasike, balkanskog i indijskog melosa, pionir modernih flamenko tehnika na električnoj gitari – i do koske prvoklasni roker.

Na albumu „Spavati, možda sanjati“ ovakav muzičar izabrao je skromne i jednostavne polazne polazne tačke, na putu ka raskošnom i kompleksnom djelu. Jedna od njih je potreba da jasno ukazuje na paralele i bliskost latino-senzibiliteta („Duerme negrito“, „Mana, Teus Cabelos“) i balkanskog folka („Ako si pošla spat“).

Arsenove pjesme

Tadić perfektno i suptilno flertuje sa tišinom u deset pjesama – nekad kao igra na ivici noža, a ponekad kao da konačno hvata onaj neulovljivi momenat između jave i sna.

Plemenito djeluje njegova odluka da jedan od zajedničkih sadržitelja kompozicija na ploči budu pjesme Arsena Dedića. Od „Čitavu noć slavulj...“ koja otvara album, do „Ofelije“ u finišu, Tadić otkriva ono što nam je sve vrijeme bilo ispred nosa, a sada je konačno definisano. Arsenova muzika je bogata, smjela i svježa poput riječi koje su ga proslavile.

Ploča je perfektna kapija za sladokusce bez nekog formalnijeg muzičkog obrazovanja, u zanosni svijet Miroslava Tadića. I sasvim dovoljno objašnjenje da se shvati zbog čega se gitaristi sa svih meridijana kunu u ovog Tuzlaka. Nakon njega, putovanje kroz čak 29 prethodno objavljenih albuma ne treba da djeluje kao pretjerano zahtjevan poduhvat. S. S.

Ocjena: 75/100

 

FOTO: sutra.ba

Portal Analitika