Kada umjetnost pokretnih slika uspije da nas razuvjeri u čvrsto ukopan, rovovski zauzet položaj, da ništa više ne može da iznenadi na velikom platnu ili malom ekranu, onda ona postaje naš najveći superheroj. Ili bliski prijatelj, dugo čekani gost čiji smo povratak zaslužili. Dejvid Linč vjerovao je u moć jednog takvog povratka kada je u pitanju serija „Twin Peaks“.
U povratničkoj sezoni od 18 epizoda u produkciji TV Showtime, Linčov serijal bio je baš poput onog njenog autsajdera-superheroja, britanskog namjernika kojeg je režiser neobjašnjivo i savršeno odabrao. Onog „deus ex machina“ koji je, sa zelenom rukavicom preko stisnute pesnice, sposoban da nam svima jednim udarcem oduzme vazduh iz pluća i izvuče tlo pod nogama. Da rasplete vrijeme, prošlo i buduće - i izgubi nas u lavirintu raskršća snova i realnosti. I da konačno, u posljednje dvije epizode, postane savršen adut agenta Dejla Kupera na posljednjem koraku po čudesnoj mapi na putu do kuće...
Visoki drum
U finišu treće, posljednje sezone, agent Kuper će starim prijateljima i svima nama poželjeti „drum toliko visok da može uvijek da dohvati točkove“. Ipak, kada se sve sabere, Linč nas je ostavio suvog grla, u bestežinskom stanju i sa grozničavim osjećajem da kraj ipak predstavlja još jedan novi početak!
Ovaj osjećaj se neće svidjeti samo gledaocima koji u Linčovom velikom djelu traže tačku iza koje više nema smisla, osim odgonetnute suštine. „Twin Peaks“ je mnogo više od toga. Ova serija je neuhvatljivi, vječno proganjajući Mona Lizin osmijeh među TV projektima. Onaj pramen kose na mrtvački blijedom licu Lore Palmer koja je, usnula jednog jutra kraj jezera, počela da proganja Kupera, Linča i milione fanova više od četvrt vijeka...
Linč je poslao jasnu poruku: nema tog savršeno riješenog policijskog slučaja, niti pravde, koji može da vrati Loru Palmer ili pomiri prošlost i budućnost. Zamislite samo kakav je to majstor kada je na kraju uspio da nas ubijedi da je čitava velika priča o povratku u gradić Tvin Piks, ne samo neuspješna, već i duboko tragična za glavnog junaka! Srećom, nije tragična i po nas.
Kritika modernog
Linč za Kupera kroji mnoga lica po pravilima modernog vremena. Svako od njih, bez premca, jeste kritika svijeta u kom sve ima cijenu izraženu novcem, mjerljivu uspjehom, dominacijom i igrama moći. Od agenta nekretnina koji odjednom počinje da živi san o tajnom agentu FBI na decenijskoj misiji, do silovatelja i plaćenog ubice - svaki od njih je Kup. Izdijeljen je na milion karika, ali najvažnije od svega je to što onaj jedan i pravi ne može da podnese svijet u kom Lora Palmer nije živa.
U momentu kada Kuper konačno ne prihvati prosti povratak u Tvin Piks kao dugo čekanu katarzu (finiš pretposljednje epizode) - serija već galopira ka magičnom ostvarenju! Briljantni lik Kajla Meklahana postaje i doktor Faust i Čarobnjak iz Oza. U igri sa Vatrom i natprirodnim hrli u prošlost 25 godina ranije, kako bi spriječio Lorinu smrt...
Tada „Twin Peaks“ postavlja ključnu tezu: u ovakvom svijetu slomljenih i nedorečenih snova, živa Lora Palmer je još tragičnija od one koju smo pronašli mrtvački blijedu na jezeru prije četvrt vijeka. U svijetu u kojem je Dejl Kuper pronalazi živu čak ima više zla nego u onom starom, u kom smo krivicu za smrt jedne kraljice mature osjećali svi mi – bez izuzetka.
Tragični Faust
Zato je završna scena posljednje epizode tako savršeno linčovska – i hičkokovska. Naš junak je spreman da mir žive Lore, pronađene sa novim imenom i bez sjećanja na prošlost u Tvin Piksu, proda radi sopstvenog, tako što će je suočiti sa majkom i natjerati je da se sjeti svega.
Tada je u zlom, otuđenom „gospodinu Kupu“ tako lako prepoznati pravog Kupera. I njega je Linč uspio da opravda zato što voli čovjeka, a prezire samo društvo, sistem i vrijednosti kojima je okružen!
U momentu kada Lora, pod prozorom užasavajuće sobe svog tragičnog odrastanja, onim istom proganjajućim krikom od prije 25 godina oglasi našem i svakom paralelnom svijetu koliko je tragičan i devijantan - Kuper je tragični Faust, usamljeniji i izgubljeniji nego ikad. Hod sa vatrom, beskrajna usamljena vožnja auto-putem u noći, koraci po velikoj mapi na putu ka nekoj drugačijoj budućnosti bez griže savjesti - samo su ga doveli na početak. Baš kao i Džimija Stjuarta na kraju Hičkokovog filma „Vertigo“...
Linč želi da napustimo seriju svjesni da iz njegovog i lavirinta takvog života – bijega nema. Nema kraja ni konačnosti koja je omeđena u tri televizijske sezone. Kada se posljednji kadar otkotrlja, ostaje onaj spokoj kao kada tokom dugog putovanja kući pokupimo neke davno prosute bisere, baš kao što to čini Dejl Kuper. Ostaje ono Kuperovo neprihvatanje i nemir, uz saznanje da ipak možemo bolje i više od ovog svijeta - što ga čini čovjekom više od svih riješenih slučajeva i uspjeha.
Dejvid Linč nas je vratio u Tvin Piks u namjeri da svakom od bezglavih zaljubljenika u ovaj zaboravljeni grad na granici dokaže kako zaslužuje i može bolje i više od ovog današnjeg, modernog svijeta. I šta više tražiti od umjetnosti? Stojan STAMENIĆ
Na ramenima Kafke i Hičkoka
Opsesija agenta Kupera da „zaigra ples sa Vatrom“ i pokuša da promijeni tkanje vremena kako bi Lori pružio šansu za novi život na kraju je „dešifrovana“ kao ključni momenat serije. To nije bio sami povratak u Tvin Piks. Linč je savršeno iskoristio njegovu opsesiju da oslika kritičan portret modernog čovjeka. Učinio je to na ramenima divova - pisca Franca Kafke i režisera Alfreda Hičkoka.
Dagi, ona verzija Kupera koja bespovratno i uzaludno troši svoj korporativni život konzumerističke porodice u Las Vegastu, jeste savršena i očigledna paradigma Kafkinog junaka iz pripovijetke „Metamorfoza“. Zamislite, on svakog dana ide na posao, vodi ljubav sa predivnom suprugom i (bezuspješno) pokušava da igra lopte sa sinom u dvorištu - a niko ne primjećuje da nešto nije u redu sa njim! Baš kao i Kafkin junak pretvoren u bubašvabu, njegov unutrašnji krik odzvanja jako kao i vrisak Lore Palmer na kraju sezone...
Sa druge strane, „probuđeni“ Dejl Kuper je hičkokovska predstava ostvarenog Amerikanca, uzdignutog čela i širokih naramenica na besprekornom odijelu. On je savršen moderni Keri Grant koji istovremeno nikako ne pripada ovom vremenu. Previše je iščašen za sadašnjost. I to toliko da će mu Dajan (fantastična Lora Dern), nakon konačno dočekanog bijega dvoje ljubavnika, prekriti lice dlanovima u postelji jeftinog motela...
FOTO: screenrant.com / screenshot / indiewire.com / sundaybest.com
