Piše:
Vladimir Maraš
U utorak sam postao stric drugi put. Fala vi. Sa 40 i kojom preko, to je razlog da se skromno proslavi u društvu porodice i prijatelja. Ipak, spletom čudnih okolnosti, mala i odabrana ekipa odlučila je da proslavi u jednom od popularnih podgoričkih klubova. Kako sam odavno ispao iz štosa, računao sam da obavim stvar sa što manje patnje po sopstveni organizam.
Nakon ponoći, obresmo se na ulazu kluba. Nijesam razmišljao o tome da možda nećemo moći da nađemo mjesto. Vjerovali ili ne, upravo to se dogodilo. Podsjećam da je bio utorak veče. Sjutra je radni dan, a kafane su nam pune u dva sata ujutro?
Sa bine dopiru zvuci gitare i vokala, na moje oduševljenje pjeva se ponešto od EKV, grupe Smak... Raja se stidljivo pali i žari, sve do momenta dok se u istom tom muzičkom „košu“ ne začuje „Kao nikotin“, svjetski poznat hit Nataše Bekvalac. Masa preuzima refren i u maniru pop-rok koncertne estetike, pomenutu kompoziciju stavlja na počasno mjesto hita večeri.
Čekaj... Smak, EKV, Nataša Bekvalac - najedno? Osim greškom neke radnice u prodavnici nosača zvuka koju, inače, nemamo u Podgorici, ova trojka nikako ne može da bude u istom košu! Međutim, naša mladost je, bez ikakve dileme, doživljava kao „isti par rukava“, sa očekivanom pratećom folk estetikom desnog kažiprsta uvis, koji se spontano njiše u ritmu.
Dakle, uspjeli su. Folk/ružičasti pop zauzeo je prostor. Tiha i sistemska okupacija naših mozgova i, što je najgore, invazija na mladost i mladalački sistem vrijednosti koji treba da se bazira na čistom, iskrenom buntu. Jok, trt, prc. Toga nema. Izgubili smo neke važne bitke, ali valjda ne i rat.
*****
Kad već pričamo o zlu, pred nama je nova sezona ružičastog programa koji, kako na komercijalnim TV stanicama vole to da najave, sigurno pomjera granice. Tako je - ali granice zdravog razuma.
Riječ je o spektaklu koji ćemo, nažalost, ni krivi ni dužni, sada morati da gledamo i mi u Crnoj Gori. Ako možemo da vjerujemo ružičastom mediju, to će biti najveći i najskuplji televizijski projekat na ovim prostorima, za koji se pravi mali grad. Dakle, nije više „Farma“, sad je „Zadruga“.
U ovaj TV format ulaze 33 poznate ličnosti (šta god to značilo), neke već dokazane kroz slične užasne programe TV Happy, koju takođe imamo čast da pratimo. Sve zvijezda do zvijezde.
Evo, na primjer, zamislite vi TV format u koji ulazi muzičar kome je jedina prepoznatljivost činjenica da je bio muž nedavno i nesrećno preminule pjevačice. Vjerovatno ćemo saznati više o tom nemilom događaju.
Kako je danima prije nego što je program počeo javljao isti izvor, veliki majstor produkcije i prvi čovjek ovog giganta uspio je da usvoji osmomjesečnu bebu koja će godinu živjeti pod istim krovom sa ovim ljudima. Naravno, naznačeno je da bebi neće ništa faliti. Imaće sve moguće uslove za normalan život - uz Macu Diskreciju. Ipak, na kraju, umjesto bebe u Zadrugu je uskočilo mladunče majmuna. Budite sigurni, ni njemu neće bit lako.
Kuriozitet je činjenica da novi TV format, kako kažu na zvaničnom sajtu ovog medijskog giganta, postavlja nove tehnološke standarde, pa ćemo moći da uživamo u golotinji u slanoj, a ne slatkoj vodi (slana se posebno nabavlja), munjama i gromovima, snijegu i kiši, pa čak i hologramskim projekcijama. Seks se podrazumijeva.
Nema toga majčinoga sina koji to neće makar jednom obrnut. Da ne pominjemo tehničko-tehnološku supremaciju sa 140 kamera, osam dronova, dva HD kamiona i tako dalje. Da je za kulturu, bilo bi nedostižno. Ovako, imamo i priuštićemo vam spektakl.
*****
E sad da ja vas pitam. Kad je već Srbija odlučila da se samouništi, nepopravljivo i do kraja, zašto mi u Crnoj Gori imamo potrebu da svoje meso postavimo kao kolateralnu štetu? Postoji li mehanizam koji će pravovremeno, u skladu sa zakonom, da reaguje i spasi sopstvenu djecu ovog pakla?
Ne znam za vas, ali od devedesetih, ne pamtim kad sam se više osjećao kao dio izborne jedinice unutar SRJ. Da podsjetim, mada ne bi trebalo, maja 2006. odlučili smo da pravimo svoj put - put razuma, sistema vrijednosti i evropskih standarda.
Samo mi ne govorite o slobodnom tržištu i jednakim šansama, jer to nije to. Ovo je zloupotreba slobodnog tržišta, ovo je ruganje zdravom razumu, ovo je vanvremenska oda našoj kolektivnoj nemoći da se zaštitimo od zla.
Naravno da će da uslijede rejtinzi, šerovi, pikovi i ostale TV računske operacije. Goreće društvene mreže, ali to će biti samo posljedica i svakodnevni podsjetnik jada koji nosimo na grbači. Vjerujem, negdje i znam da će era mentalnog uništavanja naroda sa ovih prostora prestati veoma brzo ali mi, bojim se, nećemo biti spremni za taj dan zato što nemamo sopstveni kulturološki model, izgrađen u postreferendumskoj dekadi. On je morao da se napravi. Dok ga ne bude, telefone u ruke - da beba ostane u ZadruGi.
