Okej, Džone Sniježni od kuće Stark, prvi od svog imena, Kralju na Sjeveru, Kralju iza Zida, lordu Zimovrela, Bijeli vuče, Uskrsnuti, Obećani prinče... Imamo dobru i lošu vijest za tebe. Dobra vijest je da ćeš nizu titula koje nikada nijesi želio, niti ih tražio, dodati još jednu – Egon Targerijen. Da, ti jesi jedini zakoniti nasljednik Gvozdenog prijestola i zaštitnik Sedam kraljevstava. A sad loša vijest... Pa... Upravo si spavao sa svojom tetkom Deni.
Aleluja! Teorija o zmajovuku Džonu potvrđena je u finišu sedme sezone serije „Game of Thrones“. Spekulacije su bile tačne – Džon jeste sin zmaja Regara Targerijena i vučice Lijene Stark. Nego, to je samo još jedan od mnogih dobrih i manje uspjelih momenata u posljednjoj epizodi „The Dragon and the Wolf“ koja je raspametila fanove i ostavila ih da čekaju zadnju, osmu sezonu u kompletnoj agoniji – čak do 2019. godine.
Neuništiv šou
Dejvid Beniof i D. B. Vajs, kreatori i izvršni producenti gejmotrona, zaista zaslužuju priznanje. Uspjeli su da naprave seriju koja je postala toliko velika da ništa ne može da je uništi. Bez obzira na to što je sedma sezona vrlo neujednačena, od hrpe sjajnih momenata, preko nelogičnosti, do očiglednog povlađivanja fanovima, veoma je teško obuzdati entuzijazam prema seriji „Game of Thrones“. Drugačiji pristup posljednjoj sezoni doveo je šou do rekordne gledanosti - čak 16,5 miliona gledalaca završne epizode, i to ne računajući fanove koji su torentovali ili gledali na drugim platformama.
Mnogo je razloga zbog kojih je lako povikati kako je sedma sezona najbolja. Za razliku od prethodnih, konačno je nešto počelo da se događa. Umjesto epizode trči-trči-pa-klifhenger, dobili smo manje nastavaka, ali duže minutaže, nabijene akcijom, inteligentnim referencama na prethodne sezone, „omekšanim“ eliminacijama glavnih likova i emotivnim susretima koji su iščekivani godinama. Zato i jeste lako reći da smo upravo završili gledanje najupečatljivije sezone – ali najbolje kako u sjajnim momentima, tako i u prikrivanju mana emotivnim podmićivanjem fanova.
Pobjednički dijalog
Primjera „za“ i „protiv“ superlativisanja gejmotrona je mnogo u svim epizodama, ali zadržimo se samo na šestoj i sedmoj. Pretposljednja, epizoda „Beyond the Wall“, skršila je sve zakone fizike da bi se likovi što prije uvezali. Gledali smo tobož inteligentne stratege kako povlače najgluplje poteze, spasavanja u zadnji čas, ubistvo zmaja Viseriona popločano (makar naizgled) nelogičnim odlukama... S druge strane, poslije ekstremno ubrzanih nekoliko epizoda, dobili smo šansu da uživamo u najboljim momentima po kojima je prepoznatljiv „GOT“. Nijesu to ni krvave eliminacije, ni intrige, ni fenomenalno orkestrirane bitke - već dugi i trudni razgovori zanimljivih likova.
Upravo nas je posljednja epizoda podsjetila na genijalnost dijaloga „GOT“. Ma kakvo rušenje nesrušivog Zida, koji je pao kao tabla od LEGO kocaka! Krv u glavu tjerale su samo riječi i pogledi koje su razmjenjivali likovi.
Titula ubjedljivo najjačeg razgovora definitivno ide u ruke Sersi i Tirionu. Koliko je boli, mržnje, jada, nemoći i bijesa prosuto među četiri zida, između sestre i brata koji to nikada nijesu mogli da budu. Ako Lina Hidi ne osvoji Emija za najbolju žensku ulogu u drami 2018. („GOT“ ove godine nije u konkurenciji jer nije emitovano dovoljno epizoda do zaključenja nominacija), nešto stvarno ozbiljno nije u redu sa ovom planetom.
Ređanje uzvičnika
Stomak je radio na centrifugu i zbog toplo-smiješnih i jezivo-bolnih okupljanja većine glavnih likova na istom mjestu. Ko zna koliko se tastatura i mobilnih ekrana izlizalo od postova punih uzvičnika koji prate kombinacije imena: Džejmi i Brijena, Pseto i Planina (kakav oduzimač daha!), Tirion i Bron, Tion i Juron, Tirion i Sersi, Brijena i Pseto, Tirion i Podrik... Džendri! Trudna Sersi! Ostavljena Sersi! Psetov osmijeh ponosnog oca koji saznaje da je njegovo dijete prohodalo dok Brijena priča o ubilačkim vještinama Arje Stark! Džon nije kopile! Neka neko izlopata Tormunda iz snijega! Džejmi ili Drogon!? Svi smo mi djeca Neda Starka!
Većina fanova dovedena je do ekstaze čak i tokom presladunjavog momenta kada su na ekranu sijevnula naga tijela ljubavnika - novog superpara Džoneris, poslije koje će se zaboraviti Benifer (Aflek i Lopez) i Brandželina (Pit i Džoli). Nego, to je nekako i shvatljivo, ali sasvim je nejasna ekstaza zbog Maloprstićeve smrti. Da se razumijemo – „GOT“ nije imao većeg sociopate od lorda Bejliša, čija je smrt zaista čekala sa velikim nestrpljenjem. Ipak, sasvim je očigledno da je Maloprstićeva eliminacija bila namijenjena zadovoljavanju fanova.
Dugo čekanje
Za razliku od Olene Tajrel (popila je otrov kao šefica) ili Semovog oca i brata (dostojanstvena smrt u zmajoplamenu), čije priče nijesu išle nikuda, Maloprstiću je odzvonilo prerano, i to na način koji je izdigao „sporoučeću“ Sansu na viši nivo. Njena i Arjina igra bila je samo providna predstava za fanove od kojih većina nikako nije mogla da povjeruje u ovakav podzaplet i vrijeđanje inteligencije Djevojčice koja nema ime.
Na koncu, džaba priča o svemu što nije bilo dobro u vezi sa gejmotronima. Od momenta kada je radnja serije prešišala knjige, uprkos nekoliko očajnih sezona, znali smo da ćemo ostati uz nju do kraja. I sad treba da se pomirimo sa tolikim čekanjem, i to samo šest epizoda.
Pitanje je hoće li finiš priče moći da se ukalupi u tako malo nastavaka, ali to je većini svakako manje važno od pomamljenog zamišljanja sukoba Drogona i ledenog zmaja, Džonovog lica kada čuje da mu je Deni tetka, finalnog suočavanja Pseta i Planine ili smrti trudne Sersi u režiji „malog brata“. „Game of Thrones“ će uvijek biti više fascinantan skup fenomenalnih djelova, nego genijalna cjelina, ali i to je sasvim okej. I biće u redu, sve dok uspijeva da nas iznervira, zaboli i pomjeri sa mjesta. I vrati nam jezovuke!
M. I.
Iiiiiiii... Pobuna zasnovana na lažima!
Od silnog navijanja za Džona, mnogi su propustili najvažniji momenat završne sezone, možda čak i cijele serije „Game of Thrones“. Dok Bren otkriva da je kopile od Zimovrela, zapravo zakoniti nasljednik Regara Targerijena, najvažnija rečenica glasi: „Robertova pobuna zasnovana je na lažima“. Lijena Strak nije bila silovana, niti je zlatokosi, nježni i ludo-zaljubljeni Regar bio monstrum. Cijela istorija Vesterosa potvrđuje onu čuvenu, floskulastu tezu – istoriju pišu pobjednici. Ova rečenica preoblikovaće budućnost cijelog serijala i odzvanjati u svakom minutu osme sezone „GOT“.
FOTO: screenrant.com / screenshot / youtube.com / gadgets.ndtv.com / empireonline.com
