Konstatovane su ogromne štete na stablima maslina koja su stara od 100 do 500 godina pa i mnogo više. Mnoga stabla su potpuno izgorjela i ostale su samo zelene grane pune plodova, dok su kod pojedinih nagorjele samo pojedine grane. Procjenjuje se da je štetu pretrpjelo više od tri stotine stabala viševjekovnih maslina. Šteta je ogromna i nenadoknadiva, niko više ne može vratiti stabla koja su na ovim terenima opstala više od 500 godina. Štetu su pretrpjele stare šušanjeske i spičanske porodice Glavanovića, Perića, Šaltića, Paladina, Perajkovića i mnoge druge a posebno je žalosno bilo vidjeti potpuno sagorjeli maslinjak Nadbiskupije Kotorske gdje je 40 stabala maslina potpuno unšteno.
Šteta bi bila mnogo veća da nije bilo požrtvovanih vatrogasaca, policajaca i vojnika a posebno priznanje treba odati i šušanjskim momcima i domaćinima koji su bili jedinstveni i spremni da se žrtvuju kako bi sačuvali svaku kuću ali i stablo masline više. Njih više od pedeset je noć proveelo zajedno sa vatrogascima i dalo sve od sebe da se požar obuzda.
Pokazalo se da su u Društvu maslinara bili u pravu kada su govorili da je izgradnja puteva kroz maslinjake jako značajna ne samo za obradu maslina i primjenu agrotehničkih mjera već i za zaštitu od požara. Da je u ovom dijelu grada bilo više maslinarskih puteva šteta bi sigurno bila značajno manja.
I Šušanjski maslinari su se kao i ostali Barani radovali ovogodišnjem rodu maslina i željno čekali berbu, ali na žalost stihija je učinila svoje i uništala sve a ne samo ovogodišnji rod. Teško je bilo gledati nagorjele grane pune zelenih plodova. Ako se uzme da je svaka maslina mogla dati 30 kilograma kvalitetnog ploda može se zaključiti da je propalo deset tona ploda odnosno u ranoj berbi najmanje tonu vrhunskog maslinovog ulja.
U Društvu maslinara se nadaju da će Opština Bar i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja nakon detaljne procjene štete na maslinjacima opredjeliti određenu pomoć i podršku kako bi posljedice požara koliko toliko bile ublažene.
Maslinari iz ove nedaće moraju izvući pouku. Moraju biti svjesni da je udruživanje neophodno i da se samo zajednički mogu izgraditi maslinarski putevi čime će se pored ostalog i značajno poboljšati protivpožarna zaštita maslinjaka. Takođe, maslinjaci se bez obzira na rod maslina moraju redovno čistiti i održavati urednim što svakako u velikoj mjeri eliminiše mogućnost požara.
Važno je da u požaru nije bilo žrtava i povreda, da ni jedna kuća nije izgorjela a vrijedni maslinari će povratiti svoje maslinjaka i Šušanjanji će se i dalje ponosti vrhunskim maslinovim uljem iz Plagara.“
