Mogla se ova kolumna nasloviti i „Pop Ćira i pop Spira“ ili „Bakonja fra Brne“ ili slično nekako da povod nije otužan sa potencijalnim ozbiljnim poslijedicama. I pitam se zašto se ja, ljevičar i ateista, toliko bavim religioznom tematikom. Nisam imao vizije ni prosvjetljenja niti mi se ukazao arhanđel Gavrilo sa porukama, pa sam se malo zamislio i zabrinuo da u „Pobjedi“ postoji neki virus po tom pitanju. Mislite, nije ralno?
Nedavno se Lav Lajović, bivši izvršni direktor „Pobjede“ zakaluđerio, a i Draško Đuranović, sadašnji direktor i glodur mi je sumnjiv: prije jedno godinu dana pokrenuo seriju članaka sa dokazima o nezakonitom uknjiženju Srpske pravoslavne crkve na ogromnu državnu imovinu koja je ostala od ukinute i okupatorima prisajedinjene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Pomislih da Draško hoće da u katastru oposli zemne poslove prije no se zakaluđeri u CPC i ufati se Boga i metafizike. I pitam ga direktno o namjerama, da li je to stvarno zarazno i može li se elektronski prenijeti na mene kad šaljem kolumnu? Veli on da neće u kaluđere i da nije kršten; a sve i da hoće - ne bi bio red da to učini prije Kusovca i ostalih prethodnika...
Odahnuh: red na kolumniste-ipo đakone došao bi u tom slučaju tek u drugoj polovini vijeka.
Onda se vi pitate - zašto me opterećuju crkovne teme? E, zato što Risto Ćirov i Milo Radovanov atakuju na moj sekularistički svjetonazor. Prvi činjenjem a drugi nečinjenjem. Imamo i najsvježiji primjer činjenja SPC i nečinjenja CG vlasti. Elem, Radonjići su na Njegušima obnovili staru guvernadursku crkvu, sazidanu krajem 17. ili početkom 18. vijeka i pozvali gospodina Mihaila mitropolita CPC da osvješta crkvu. To doču Risto Ćirov, pa priprijeti da je ta crkva njegovo vlasništvo i da će on u taj dan doći sa par stotinah drugah i činodejstvovati po Njegušah. I tada dobre poštene, nezavisne, vizionarske i ažurne crnogorske institucije reaguju i – tobože opštega dobra radi - zabrane taj dan i popu Ćiri i popu Spiri rabotu! Činodejstvovao je čak i šef policije Stojanović sa jednim udarnim odjeljenjem. Kad, naredno jutro na sabajle - early in the morning, kako vele na Njegušima - iskoče naši iz CPC iz busije i osvještaju crkvu. Hoće li prekosjutra zapanuti gore Risto i raskužiti i preosvještat nesretnu crkvicu, samo bog zna.
Sad dva pitanja. Prije svega: zašto se Risto meće i trpa na Njeguše kad ga niko ne zove? Zato što crnogorske institucije sa Milom Radovanovim na čelu nijesu imale onu rabotu, a ni umnost, da donesu zakon o slobodi vjeroispovijesti. Pa zemljom i dušama vjernih ara strana, u Crnoj Gori neprijavljena crkva, koja ne priznaje ni državu Crnu Goru niti Crnogorce. I šta sad da rade građani poput mene, da vičemo - Milo Srbine?! Nijeste svojevremeno smjeli od Rista da Mihailu omogućite prisustvo na javnoj raspravi o pomenutom zakonu, no ste ga prepustili pljuvanju i ćuškanju od strane Ristove rulje.
I drugo pitanje: otkud to da je Risto vlasnik crkvice na Njeguše kad su je zidali Radonjići i obnovili Radonjići? I drugi odgovor: zato što je administracija sa Milom Radovanovim na čelu nezakonito i tajno uknjižila Rista lično i Beogradsku patrijaršiju na imovinu bivše CPC! Znam Milo, CPC i crnogorske NVO su nejake i neinventivne i stalno ka tići čekaju od tebe pare a ne nude puno toga. Bojim se i ja da oni preuzmu crkvenu imovinu jer bi nagrnula na svetinje trava. Ali, to je crkva prađedovska pa ćemo je izgrađivati. Crnogorskijah stranakah nema, a i tvoja je izgleda samo deklarativno crnogorska. A Milo Radovanov ne vidi kakva se šansa propušta. Evo jedne kratke kros-benefit analize.
Zamislite: ukinemo Ristovu crkvu i proglasimo Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori; ukinemo prekogranične eparhije i odstranimo strane sveštenike... Kakva prilika! Otvorila bi se masa vjerskih funkcija na koje bi mogao Milo mogao da smjesti svoje nesposobne uhljebe iz državnog aparata da plijeve travu po manastira. U međuvremenu, imao bi priliku da pomoću mladih i sposobnih reformiše svoju stranku. Ukoliko se ovo ne desi, sve će ostati bura u čaši svete vode. I zauvijek problem na grbači ljudi i države Crne Gore. Misli li Milo Radovanov da je ovo neizvodljivo? Bogme – nije!
Pa, ako je pestolonasljednik Aleksandar mogao da nam Ukazom uzme crkvu, možeš i ti, kao predsjednik države, da nam je vratiš Ukazom, i to sa istim obrazloženjem da u jednoj državi ne mogu biti dvije pravoslavne crkve. Sve ovo pod uslovom da se nisi stvarno povukao i da ćeš da budeš Predsjednik Crne Gore. Bolje ti je da se tek nakon ovakvog velikog djela povučeš u legendu nego da sada ideš u ilegalu.
Pobjeda
