Kako je ranije navedeno iz Uprave policije, istraga protiv Ulića je vođena od strane Odsjeka za borbu protiv droge Uprave policije MUP-a Crne Gore, Savezne policije Australije, Komisije za kriminal Australije i australijske Carine i to u periodu od jula 2007. do maja 2008. godine, u koordinaciji tužilaštava dvije zemlje.
Samo u navedenom periodu prikupljeni su dokazi koji, tvrde iz policije, ukazuju na sumnju da je Ulić bio vođa kriminalne organizacije, te da je u dužem vremenskom periodu organizovao krijumčarenje velikih količina narkotika iz drugih država na teritoriju Australije, gdje se vršila dalja prerada i distribucija, tj. prodaja droge.
Uliću je juče pretresena kuća na Kakarickoj gori gdje je pronađen specijalni satelitski telefon koji su istražitelji predali forenzičarima na vještačenje.
Ulić se sumnjiči da je prethodnih godina organizovao krijumčarenje 60 kilograma MDMA (ekstazija) iz drugih zemalja u Australiju. Istraga ukazuje da su članovi njegove kriminalne grupe prerađivali MDMA, odnosno proizvodili tablete ekstazi, koje su bile namijenjene daljoj prodaji na ilegalnom narko tržištu Australije.
Hapšenje Ulića rezultat je dugogodišnje saradnje crnogorske i australijske policije.
On je od 2013. godine bio pod nadzorom Uprave policije, koja je na ovom slučaju radila sa australijskom policijom. Da se policija intenzivno bavila njime potvrđuje i to da je prije godinu i po dostavila predmet tužilaštvu. Međutim, tada su iz tužilaštva odustali od tog predmeta.
Ulić je iz Crne Gore otišao 1972. godine sa porodicom u Italiju, a dvije godine kasnije se preselio u Australiju. U novembru 2004. godine Ulić je optužen za učešće u švercu 160 kilograma ekstazija koji je iz Belgije stigao u Australiju, u kontejneru sa namještajem. Vrijednost zapljene procijenjena je na 50 miliona australijskih dolara. Godinu kasnije - 2005. napustio je Australiju i od tada živi u Podgorici, na Kakarickoj gori, gdje, kako navode izvori iz istrage, ima veliku kuću sa visokim bedemima i obezbjeđenjem.
Ime Ulića i njegovog brata Nikole spominjalo se i u istrazi o pokušaju atentata na Vuka Draškovića u Budvi 1999. godine. Iako ih je sud pozivao na ročišta, oni se nikada nijesu odazvali pozivima.
