Ukoliko imate na umu nekog ko je radio u prvoj postavi hotela „Sveti Stefan“, a onda i na brodu „Galeb“ jugoslovenskog predsjednika i maršala Josipa Broza Tita, pa bečkom „Imperial“-u ili frankfurtskom „Frankfurter Hoff“, a onda više od četiri decenije proveo u londonskom hotelu „Savoy“, zasigurno ćete govoriti o Voju Liješeviću. Jer, nemate o kome drugom. Zapravo, takvu karijeru, nije imao niko drugi.
U londonskom hotelu „Savoy“ Vojo Liješević je bio odgovoran za ugostiteljsko vođstvo kluba „The Other Club“ - u stvari, kluba pripadnika konzervativne stranke. Članovi tog kluba su mogli biti samo istaknute engleske aristokrate. Samim tim, i bez obzira što je nekoliko puta bila predlagana, Margaret Tačer kao „gvozdena lejdi“ konzervativaca nikada nije postala članom tog kluba. Klub je bio ideja Vinstona Čerčila, a zbog stečenog povjerenja, ugostiteljsko vođstvo kluba je bilo povjereno Voju Liješeviću.
Ovaj poslovni angažman je ujedno obilježio život i čuvenje Voja Liješevića. Na kraju, i kuća u Londonu u kojoj je živio bila je na svega desetak minuta hoda od hotela „Savoy“.
Konačno, Vojo Liješević je važio i za velikog protivnika devastacije Budve, te bio prepoznat kao čovjek koji se zalagao za očuvanje crnogorskog identiteta.
Ž.V.
