Piše: Nebojša TODOROVIĆ
Iako savremeno doba uporno insistira na održanju koncepta svetskog poretka, izazovi sa kojima se susreće prijete povećanju anarhičnosti i globalnoj nesigurnosti. Najveće prijetnje po globalnu bezbjednost danas dolaze od proliferacije oružja za masovno uništenje, katastrofalnih terostičkih napada, sajber napada na kritičnu infrastrukturu, transnacionalnog medjunarodnog kriminala ali i od takozvanih “zamrznutih konflikata”.
U međunarodnim odnosima zamrznuti konflikti predstavljaju situaciju u kojoj je završen aktivni oružani sukob, ali mirovni sporazum ili neki drugi politički okvir ne rješava konflikt na zadovoljstvo sukobljenih strana, odnosno ono što je postignuto mirovnim sporazumom sukobljene strane ne smatraju “pravednim mirom”.
S obzirom na to da mogu otpočeti ponovo u svakom trenutku, stvarajući stanje nesigurnosti i nestabilnosti, zamrznuti konflikti predstavljaju u ovom trenutku latentnu prijetnju za mir u svijetu. Iako je ovaj termin najviše vezan za post-sovjetske, često se pominje i za druge višegodišnje teritorijalne konflikte.
Konflikti koji prijete: Dezintegracijom Sovjetskog saveza 1991. godine došlo je do izbijanja nekoliko konflikata koji su kasnije prerasli u zamrznute konflikte. Dogadjaji s početka devedesetih u Moldaviji u oblasti Transnistria, Gruziji u oblastima Abhazije i Južne Osetije i Azerjbedžanu u oblasti Nagorno Karabaha su tipični primjeri konflikata koju su prerasli u zamrznute konflikte. Ove oblasti su uglavnom uz priličnu podršku Rusije i njene želje da kontroliše geopolitičku situaciju u regiji, osim Nagorno Karabaha koga podržava Jermenija, uspjele da oružanim putem stvore autonomne entitete čije su deklaracije o nezavisnosti u međunarodnoj zajednici ostale neprepoznate i nepriznate.
Nakon određenog perioda kada nisu bili u prvom planu ovi konflikti su se ponovo našli u fokusu medjunarodne zajednice nakon proglašenja Deklaracije o nezavisnosti Kosova 2008. godine kada su ove oblasti željele da povuku paralelu sa Kosovom, što je Zapad odlučno odbio zauzimajući poziciju da Kosovo predstavlja jedinstveni slučaj u teoriji i praksi međunarodnog prava.
Međunarodni sud je 2010. godine izdao Savjetodavno mišljenje kojim je potvrdjeno da Kosovska deklaracija nije prekršila medjunarodno pravo, medjutim, to nije dalo preporuku da Kosovo bude primljeno u Ujedinjene Nacije i druge medjunarodne institucije ili afirmiše svoje pravo na uspostavljanje diplomatskih odnosa sa drugim suverenim državama. Iako bi u ovom trenutku srpskim političarima odgovaralo da Kosovo bude zamrznuti konflikt tumačeći time da nije “izgubljeno”, autorskim teksom Vučića u Blicu 24. jula 2017. godine kojim on poziva na unutrašnji dijalog o Kosovu pravi se zaokret i polako pojavljuje njegova namjera o mogućem raspletu situacije. Pozadina njegovog plana je, kako ističe novinar Jutarnjeg lista i Globusa, Darko Hudelist, ustvari primjena “modela dvije Njemačke” po kome će Srbija prestati zaustavljati Kosovo u integracijama sa medjunarodnim organizacijama uključujući i UN, ali ga neće formalno priznati. Ovakvim pristupom sve strane se kreću ka ishodu “nenultog zbira” poznatog u medjunarodnom pregovaranju i teoriji igara kao situacija u kojoj svi učesnici imaju obostrane dobitke.
Krimska kriza: Još jedan konflikt u postsovjetskom prostoru koji teži da postane dugoročan je Krimska kriza. Pitanje zašto se desila ova kriza više je od istorijskog značaja za Rusiju. Kako se navodi u tekstu objavljenom u magazinu za medjunarodne odnose i spoljnu politiku “Foreign Affairs” tri su tumačenja za učinjenu reakciju Rusije. Prvo tumačenje je da je krimska operacija bila odgovor na opasnost širenja NATO-a duž zapadne granice Rusije, drugo tumačenje sadržano je u želji Rusije da povrati uticaj i prestiž koji je nestao završetkom hladnog rata i raspadom Sovjetskog Saveza dok je treće tumačenje da je to dio ruskih strateških geopolitičkih ambicija pri tome predstavljajući reakciju Rusije kao spontani odgovor na nepredvidjeni pad predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča. Što je od navedenog stvarni razlog ostaje da se vidi ali ono što se pojavljuje u pozadini je možda izazvano strahom od gubitka strateškog značaja ruske pomorske baze u Sevastopolju.
Korejska kriza: Poslednjih dana svijet je u strahu od eskaliranja još jednog zamrznutog konflika koji može izazvati katastrofalne posledice. Ovaj konflikt je u zamrznutom stanju još od 1953. godine kada je potpisivanjem primirja u Panmunjonu došlo do okončanja Korejskog rata. Godine tenzija izmedju Sjeverne Koreje i ostatka svijeta objeležile su nuklearna testiranja Sjeverne Koreje sa jedne strane i pokušaja da se kroz uspostavljanje sankcija UN stopira dalji razvoj ovog programa sa druge strane. Savjet bezbjednosti UN je 05. avgusta ove godine jednoglasno usvojio rezoluciju o uspostavljanju najoštrijih sankcija Sjevernoj Koreji, osmih po redu od prve nuklearne probe 2006. godine. Sankcijama se želi smanjiti izvoz Sjeverne Koreje na trećinu od sadašnjeg i učiniti je ekonomski slabijom kako bi se smanjila njena ulaganja usmjerena ka povećanju nuklearnih potencijala.
Međutim, pored sankcija UN, mora se raditi na zajedničkom diplomatskom pristupu SAD, Južne Koreje, Japana, Rusije i Kine kako bi se pojačao pritisak na Sjevernu Koreju da zaustavi dalji razvoj nuklearnog programa i testiranje balističkih raketa. Eventualni nepovoljan razvoj dogadjaja i produbljivanje krize najmanje bi odgovarao Kini jer bi se oružani sukob dešavao u blizini njenih granica. Medjutim, za očekivati je da Kina vjerovatno neće previše pritiskati sjevernokorejskog lidera s obzirom na to da Sjeverna Koreja sa ovim režimom prestavlja odličnu "buffer zonu" prema SAD.
Koliko će svi ovi i svi drugi zamrznuti konflikti uticati na globalnu stablnost zavisiće od odnosa velikih sila prema njima. Ako se bude manipulisalo njima, anarhija u svjetskom poretku biće izvjesnija. (Autor je magistrant na odsjeku Vanjska politika i diplomacija, Fakulteta političkih znanosti, Sveučilište Zagreb)
