Društvo

Peškir kao psihološka igra moći

Incident u Baru kada je Šaleta Đurović, predsjednik savjeta Agencije za elektronske komunikacije šamarao turistu iz Srbije, koji ga je prethodno vrijeđao, zbog čega je kažnjen sa 350 eura, otvorio je niz pitanja - da li je kazna primjerena, što ljude može natjerati da se svađaju oko peškira, do toga kakva se ovim poruka šalje u sred turističke sezone.
Peškir kao psihološka igra moći
Portal AnalitikaIzvor

Sutkinja Dubravka Mažić je presudila da je srpski državljanin Aleksandar Krstić (38) kriv što je na javnom mjestu vrijeđao Đurovića i izrekla mu novčanu kaznu od 105 eura. Ista sutkinja je, nakon toga, rekla da je Đurović kriv što je na javnom mjestu fizički napao Krstića i zadao mu jedan šamar i tri udarca pesnicom, za što je kažnjen 350 eura.

Kako za Portal Analitika objašnjvaju advokati, nije sporna kvalifikacija djela, jer većina tuča se uglavnom završi, a da policija ni ne reaguje. Kada reaguje, onda se najčešće kvalifikuje kao prekršaj. "Nije svaka tuča krivično djelo", objašnjavaju pravnici. U takvim slučajevima, često kazna bude samo opomena. 

Advokat Sergej Sekulović, međutim, kaže da je paradoksalno da Đurović bude kažnjen prekršajno, a poslanici DF-a da se sumnjiče za krivično djelo nasilničko ponašanje, iako u tom slučaju nije bilo fizičkog obračuna - bez obzira što je nesumnjivo poslata loša poruka i unižen parlament.

On je za Portal Analitika rekao da u ovom slučaju ne zna da li je riječ samo o šamaranju ili je bilo i lakših tjelesnih povreda, kao i da je jasno da ne treba ljude baš za sve slati u zatvor.

Osim pitanja da li je kazna primjerena, postavlja se i sljedeće: što ljude koji odmaraju na plaži može natjerati da se posvađaju i pobiju oko peškira? Mediji su prenijeli da je Đuroviću smetalo što je Krstić stavio peškir na suncobran i time mu zaklonio pogled. Krstić ga je nazvao idiotom, na što je Đurović odgovorio šamarom, i to pred trudnom ženom i djetetom.

Psihološkinja Tijana Ignjatov kaže da je u pozadini ovakvih slučajeva  tzv. psihološka igra moći

"Akteri su u međusobnoj razmjeni imali doživljaj ugroženosti - prostora, poštovanja, ocjene od strane porodice i prisutnih na plaži, do ugrožavanja ličnog doživljaja sopstvene adekvatnosti i sopstvene moći. S obzirom na to da je veliki rizik i lična psihološka prijetnja, kada dovedemo u pitanje svoju adekvatnost i svoju moć, pa još kada se sve to odigrava pred publikom, raste afekat, emocionalna epizoda i potreba da se zaštitimo", kaže ona za Portal Analitika.

Ona dodaje da su u ovom slučaju izabrani tipični kulturološki mehanizmi zaštite ("kočenje", psovke, agresija verbalna i fizička), umjesto funkcionalnih mehanizama za koje akteri imaju odrasle i zrele kapacitete.

"Ono što je problem jeste što se ova igra moći nije morala ni igrati, ili - ako je već započeta - mogla se završiti ranije, a dostigla je nešto što se naziva posljednjim stepenom kulminacije - kada se igre moći završavaju povredom ili na sudu", kazala je ona.

Vijest o incidentu na plaži u Baru prenijeli su skoro svi srpski, ali i regionalni mediji. No, nije zavrijedila ozbiljnije reakcije iz Crne Gore. Turistički poslenici koje smo kontaktirali nijesu o ovome željeli da govore javno, uz obrazloženje da ne znaju tačno što se dogodilo.

V.R.N.

Portal Analitika