Mile Kekin nije slučajno odabrao da otvori nastup benda Hladno pivo pjesmom „Pjevajte nešto ljubavno“. Istom numerom završio je najsvježiji nastup u Nikšiću u okviru Lejk festa. Ako išta Mile Kekin i Hladno pivo dokazuju još od prvog koncerta u maju 1988. u Titovom Kumrovcu, jeste to koliko je perjanicama hrvatskog panka bitan kontinuitet. I dosljednost.
Njegovi stihovi su žestoki i subverzivni onoliko koliko to može biti jedna iskrena drugarska ispovijest iz predgrađa. Ulovili smo ga uoči koncerta, taman u momentu kad mu se nasmijao brk dok je Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja objašnjavao kako je „nepotizam okej, jer ko to više voli državu od sebe i familije“...
OBJEKTIV: Vaši stihovi su uvijek politički angažovani, ali ostaju u okviru granica Vaše ulice, četiri zida i komšiluka. Zbog čega?
KEKIN: Ma čujte, nije problem provuć velike teme i ideje. Trik je da to uradite tako da narodu ne pametujete. Sve od čega sam uvijek želio je da pobjegnem od onog „mi“. Mi, pa mi - dosta mi je toga! Toliko to slušamo u ovim vremenima. Meni je interesantnije šta sve o tome misli običan, mali čovjek koji ima mnogo toga da kaže o velikim političkim temama.
OBJEKTIV: Ipak, jedne velike i univerzalne teme se ne odričete – to je antifašizam. Zašto smatrate da je 70 godina nakon velikog rata i dalje bitan?
KEKIN: Za mene antifašizam nije stvar političkog izbora, nego isključivo stvar pristojnosti! Sve ostalo je... pa nastrano, eto, reći ću. Ne prihvatam da su crno i bijelo samo nijanse regularnih boja. Tako je uvijek bilo, što se mene tiče. I spreman sam da stojim iza toga, čvrsto kao stijena.
OBJEKTIV: Zašto je baš pank-rok dominantan izbor Hladnog piva da kanališe takve ideje?
KEKIN: Za nas je to najbolji i najlakši način da kanališemo energiju. Muzika, skoro pa bilo kakva, može biti sjajno oružje u toj velikoj borbi. Eto, na primjer, ovdje na Lejk festu vidim mnogo roditelja sa djecom u prvim redovima. Uvijek ih je na našim koncertima, a sigurno im uhu nije najbliskiji pank. Ili eto, na primjer, posljednjih dana baš nešto slušam Lenarda Koena, a znate koliko je njegova muzika drugačija od naše. Bitnija od toga je energija i emocija koju podijelite, a ljudi je prepoznaju.
OBJEKTIV: Kako čuvate sebe i svakodnevno pronalazite motive da gurate dalje nakon tri decenije stvaranja?
KEKIN: Ne trebaju meni, nit su mi ikad bila potrebna nekakva nedozvoljena sredstva. Dovoljno je da izađem na binu i prepoznam da je ispred narod sa kojim se kontam. Tada k'o da dobijem neku ludu injekciju energije pravo u dupe – i skačem nekoliko sati do kraja svirke. Još kad osjetim da sam uspio to da prenesem svim tim ljudima... Šta će meni bilo šta više... S. STAMENIĆ
Šobić mi je važan i dragocjen
OBJEKTIV: Djelovalo je tako lako i prirodno kada ste dio nastupa na Lejk festu posvetili nikšićkoj legendi Miladinu Šobiću, iako je muzički i stilski veoma udaljen od Hladnog piva...
KEKIN: Za mene je Šobić nešto bitno i dragocjeno, dio muzike koja me je oblikovala. I dan-danas, nakon tisuća ploča i tona preslušanog vinila, govorim da je „Umjesto gluposti“ jedan od najljepših i najkompletnijih albuma na našem jeziku koje sam čuo. Nijesam ga nikad upoznao, samo sam prilično davno čuo da je bolestan. I želim mu sve najljepše...
FOTO: Biljana Martinić
