Nema dana kada u medijima ili na društvenim mrežama ne osvane neka vijest koja, na dnevnoj bazi ili duže, postane predmet rasprave i ostrašćenog komentarisanja. I ne bi to bilo ništa strašno da način na koji primamo vijest na prvu loptu nije gotovo uvijek osuđivački.
„Sin bogatog tajkuna ubio čovjeka.“ Snob bahati, nije ni čudo kad mu je sve tatica omogućio. „Djevojčica prijavila nastavnika da ju je zlostavljao.“ Javno ga treba raščerečit. „Pas ujeo nemoćnu ženu.“ E, da je na mene krenuo, pištoljem bi mu presudio. I tako svakog dana.
Bez analize
Nema analize, ni pokušaja da se čuje druga strana. Presuda ka' na trupicu. Medijski naslovi pozivaju na linč. Možda je to sve istina, ali zabrinjavajuća je brzina kojom povjerujemo u ovakve vijesti - bez provjere, slušanja druge strane i pružanja mogućnosti „krivcu“ da se odbrani. Naviknuti na loše vijesti, pripremamo odbranu, jer je bolje biti spreman na najgore. Onda nastaju teške riječi i vrijeđanja koja nerijetko dobijaju fašistički ton. Postajemo isti kao „osuđeni“, ako ne i gori. Na nasilje odgovaramo nasiljem.
Nema toga čojka, uradio dobro ili loše, da mu se mana ne nađe. Ako su bogati, mora da su lopovi. Ako su siromašni, jadovi su lijeni. Ako su lijepi, onda su glupi. Ako su ružni, onda su se zapustili. Od banalnosti do teških kvalifikacija. Zašto ljudi to rade? Da se osjećaju bolje, izduše zbog svojih problema ili izliječe sopstvene komplekse?
Dva tabora
Ovih dana aktuelna je priča o ubijenoj zaštićenoj vrsti morske kornjače u Stolivu. Osvanula je fotografija na Podgoričkom vremeolovu i proširila se u medijima. Način na koji je danima „čerečena“ osoba koja je ubila kornjaču je zastrašujuća. Prije nego što je zvanično potvrđeno da je učinjeno krivično djelo, svi su joj presudili.
Od počinilaca, nerijetko su gori komentatori. Stvore se dva tabora i predstava može da počne. Jedni smatraju da imamo većih problema od ubijanja životinja i smatraju cijelu situaciju smijurijom. Druga strana brani životinje, a većini su svakodnevno na meniju. Postoje i treći kojih je, nažalost, najmanje, koji se zgražavaju zato što istinski vole i pomažu životinjama – i ljudima.
Poštovanje drugih
Prije nego što izgovorimo neke stvari, treba da se zapitamo šta je smisao našeg bitisanja na zemlji, osim da čuvamo svoju pozadinu. Svi smo jednaki pred onim gore, zato heroji iz fotelja treba da nauče da odje*u.
Poštovanje dostojanstva i ličnosti drugih je stvar vaspitanja. Mada, očito je da roditelji mnoge nijesu naučili elementarnoj stvari - ako nemaš što pametno i lijepo da kažeš, treba da ćutiš.
P. S. Samo treba da se sjetite kakvu su frku prije nekoliko godina podigli dušebrižnici orni da „kazne surovog ubicu“ kada je objavljena fotografija Stivena Spilberga pored „mrtvog“ triceraptosa sa snimanja filma „Jurassic Park... I sve će vam biti jasno.
Mirjana POPOVIĆ
ILUSTRACIJA: twitter.com
