“Nije sučajno da je nacrt Zakona o radu dat na javnu raspravu u jeku godišnjih odmora jer kao po nekom pravilu kada se nešto želi podvaliti radnicima ili kako ih sada nazivaju – zaposlenima,onda se to radi uz pomoć avgustovskog žaropeka. Na osnovu onoga što se do sada moglo čuti i saznati o ovim izmjenama Zakona o radu može se vrlo lako zaključiti da je ponovo došlo do umanjena radničkih prava,da je ponovo odigrano za jaču i nadmoćniju stranu kapitala ili tzv. Američke privredne komore i da su oni koji su bili u tamo nekoj radnoj grupi za izradu ovog nacrta zakona kao predstavnici radnika više vodili računa o poslodavcima nego li o onima koje su trebali da zaštite i od čijeg novca lagodno žive,druguju i putuju.
Šta je to što će sa ovim predlogom Zakona radnici dobiti?- je jednostavno pitanje koje na najbolji način objašnjava koliko je predlog Zakona o radu dobar za radnika ili koliko ide na ruku radnicima.
Iako se pričalo o povećanu minimalne zarade na 50% prosječne zarade u državi,o sprečavanju zloupotrebe agencija za zapošljavanje,o vraćanju ugovora na neodređeno vrijeme ili stalnog radnog odnosa a sa tim i socijalne sigurnosti radnika,o povećanju otpremnina,o većim pravima radnika i zaštiti od neosnovanih kažnjavnja odnosno šikane od strane poslodavca,o boljoj zaštiti trudnica, invalida itd... na kraju je ispalo da će radnici dobiti još po jednu nulu i za novčanik i za frižider uz novi jaram i bič kao poklon od socijalnih partnera: vlade,poslodavaca i sindikata.
Pa da krenemo redom, nabrajajući neke najglavnije stavke u ovom predlogu:
Šta je bilo sa minimalnom zaradom? Ostala je na istom nivou, zabetonirana na 30 % od prosječne zarade uz aminovanje sindikainih predstavnika a na donjoj granici siromaštva od 192 evra.
Šta je bilo sa ugovorima na određeno? Umjesto da su se vođe sindikata izborili da ugovori na određeno budu izuzeci a ne pravilo, oni su dozvolili i složili se satim da se ugovor na određeno produži sa dvije na tri godine,čak to predstavljajući kao uspjeh.Pitanje je šta će biti za sledeće tri godine jer je sa ovim najnovim odredbama samo utaban put ka potpunom ukidanju stalnog radnog odnosa.
Šta je bilo sa radničkim novačanim potraživanjima? Do ovog predloga Zakona o radu ta potraživanja nijesu zastarijevala. Sa ovakvim predlogom ona zastarijevaju nakon četiri godine.
Šta je bilo sa otpremninama? Ostale su na istom bijednom nivou od tri prosječne zarade u državi a da bi se poslodavcima uštedjelo sindikalni predstavnici su se“ izborili“ da se inavlidima koji su invaliditet stekli bolešću ili nesrećom van radnog mjesta smanje sa 24 na 12 prosječnih zarada.
Šta je bilo sa disciplinskim postupkom?Praktično ga ukinuli ! Da je poslodavcima lakše šikanirati i maltretirati zaposlene do granice iživljavanja. Bravo za sindikalne predstavnike iz radne grupe jer su uklonili disciplinski postupak kao vrlo važnu biznis barijeru.
Šta je bilo sa agencijama za ustupanje zaposlenih? Ostale se u zakonu da nesmetano zloupotrebljavaju i izigravaju zakon i drže radnike u najamničkom radnom odnosu.
Šta je bilo sa prekovremenim radom? Broj časova dozvoljenog prekovremnog rada je smanjen sa 10 na 8 časova nedeljno ali ne da bi zaštitili radnika nego da bi poslodavci izdvajali manje novca za prekovremene sate.To znači da bez obzira na broj ostvarenih prekovremenih sati biće plaćeno samo ono što je zakonom propisano.
Šta je bilo sa bolovanjem? Radnici budite oprezni i čuvajte zdravlje jer svako razbolijevanje bi vas moglo koštati otkaza. To je za vaše dobro da bi bolje čuvali zdravlje,rekli bi sindikalci iz radne grupe..
Posle svega postavlja se pitanje do koje mjere se može još ići sa umanjenjem radničkih prava i šta je sledeće. Da li se polako priprema teren za ukidanje Opšeg kolektivnog ugovora? Sve su prilike da se ide ka tome odnosno potpunom ukidanju radničkih prava do suve nadnice. Da li su sindikalni predstavnici koji su bili u radnoj grupi za izradu ovog predloga svjesni svoje neodgovornosti,kukavičluka i nesposobnosti kada su prihvatili ovakav sramni nacrt Zakona o radu? S obzirom da su sindikalni predstavnici ovako štitili i zastupali radnike, predstavnici poslodavaca i vlade nijesi imali šta da traže u toj radnoj grupi jer ni oni sami nijesu mogli bolje zaštiti svoje interese kako su im to uradili sindikalaci”, navodi se u saopštenju koje je potpisuje predsjednik Radničke partije Janko Vučinić.
