Za one koji vjeruju u savez zemalja Zapada, bolno je priznanje da u tome sada ima istine, piše "Fajnenšel tajms", navodeći da, pod predsjednikom Donaldom Trampom, Amerika zaista izgleda kao opasna država.
Tokom protekle nedjelje Tramp se upustio u "nuklearno balansiranje" sa Sjevernom Korejom, upućivao nejasne prijetnje vojnom intervencijom u Venecueli i flertovao sa zagovornicima nadmoći bijele rase u Americi, "nudeći sasvim suprotno od stabilnog, predvidljivog i pribranog liderstva koje američki saveznici traže od Vašingtona", navodi spoljnopolitički komentator lista Gideon Rakman.
“Trampove prijetnje da će se Sjeverna Koreja suočiti sa "vatrom i bijesom" Amerike koja je poput zapete puške bile su naročito neodgovorne - čak i ako je u pitanju blef, takva prijetnja dovodi u pitanje kredibilitet Vašingtona i donosi rizik od eskalacije krize sa strane režima Kim Džong Una, koji prijeti da će ispaliti projektile u područje blizu američkog ostrva Guam“, navodi autor.
To što Trampova administracija flertuje sa idejom preventivnog vojnog udara na Sjevernu Koreju predstavlja još veći razlog za uznemirenost - ona smatra da ne postoji mogućnost odvraćanja sjevernokorejske nuklearne sile, dok su svi bivši američki predsjednici, iz očiglednih razloga, odbacivali ideju o preventivnim udarima protiv država sa nuklearnim naoružanjem, piše Rakman.
Međunarodnu krizu koju Tramp raspiruje sve je teže razdvojiti od problema na domaćem planu koji su ophrvali njegovu administraciju, a istraga bivšeg direktora Federalnog istražnog biroa (FBI) Roberta Milera o ruskom uplitanju u izbore u SAD sve je bliža uskom krugu ljudi oko predsjednika, navodi autor.
“Kongres je blokiran, Bijela kuća predstavlja "vrtešku otpuštanja i spletki", a sada se i na ulicama odvija političko nasilje - zagovornici nadmoći bijele rase i neonacisti napadaju, i čak ubijaju, demonstrante u Šarlotsvilu, dok predsjednik daje nejasne i dvosmislene izjave sa igrališta za golf“, napominje autor.
Opasnost leži u mogućem "spajanju" ovih kriza, što bi ratobornog Trampa dovelo u iskušenje da pokuša da iskoristi neki međunarodni konflikt da bi pobjegao od poteškoća kod kuće, piše Rakman.
On navodi da je Sebastijan Gorka, kontroverzni savjetnik u Beloj kući, ove nedjelje upotrijebio sjevernokorejsku krizu da bi izvršio pritisak na Trampove kritičare na domaćem planu da odstupe.
"Tokom kubanske raketne krize, mi smo stali iza Dž. F. Kenedija. Ovo je analogno kubanskoj raketnoj krizi - mi moramo da se ujedinimo", citira autor Gorkine riječi, upozoravajući da bi takvo flertovanje sa idejom da bi prijetnja ratom Amerikance mogla da okupi oko predsjednika trebalo da bude zvono za uzbunu za bilo koga sa smislom za istoriju.
Vlade suočene sa krizom kod kuće često su sklonije avanturističkim potezima u inostranstvu, ističe autor.
On kao primjer da se Njemačka odmah u početku uključila u Prvi svjetski rat, jer je osjećala "akutnu prijetnju" od političkih neprijatelja u zemlji.
“Kada je izbio rat, obraćajući se okupljenima na jednom skupu, ushićeni njemački car je rekao da više ne priznaje nikakve partije niti opredeljenja, "jer smo danas svi njemačka braća", navodi Rakman, povlačeći paralelu sa Gorkinim izjavama.
“Takođe, veća je vjerovatnoća da će lideri koji na domaćem terenu trpe žestok pritisak početi da se ponašaju iracionalno“, ističe Rakman.
Tokom afere "Votergejt", članovi kabineta tadašnjeg predsjednika SAD Ričarda Niksona naložili su oružanim snagama da ih konsultuju prije nego što izvrše predsjednikov nalog za pokretanje nuklearnog udara, podsjeća autor.
“Na žalost, nije jasno da li bilo koji zvaničnik SAD ima pravo da opozove naređenje predsjednika ako ovaj odluči da krene putem nuklearnog sukoba“, napominje Rakman. (tanjug)
