Crnogorski rukometni reprezentativac, Milan Popović, rođen je 23. septembra 1990. godine na Cetinju.
S uspjehom je u rodnom gradu završio osnovnu školu „Njegoš“, a potom i Srednju turističku školu.
- Odmalena gajim ljubav prema svim sportovima. Kao dijete sam se bavio fudbalom i atletikom, dok sam rukometom počeo da se bavim sa 14 godina - igrajući na poziciji lijevog krila. Sa 16 godina ušao sam u prvi tim Lovćena, a već sa 19 dobio prvi poziv za reprezentaciju Crne Gore, čiji sam dio i danas. Posljednje dvije godine igrao sam u Mađarskoj, za ekipu Vaci KSE, a sada sam u potrazi za novim klubom - otkriva Milan našim čitaocima.
Porodicu ovaj uspješni, mladi rukometaš uvijek stavlja na prvo mjesto.
- Vjetar u leđa uvijek su mi bili, prije svega, moji roditelji i brat. Ponosni sam muž buduće prozaistkinje Maje i otac divnog dječaka Vuka - zaključuje Milan.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ono što mi nedostaje je bezbrižnost. To neko vrijeme kada sam jedino razmišljao o tome kako ostati što duže napolje i igrati se sa svojim drugarima.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Možda je to neka sloboda i samostalnost koju stičeš odrastanjem.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao dijete sam se dosta uspješno bavio atletikom, o čemu svjedoči znatan broj diploma i medalja koje sam osvajao u tom periodu. Kasnije je sva ta ljubav i posvećenost preusmjerena na rukomet, pa malo ljudi zna o tom periodu mog života.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Definitivno tvrdoglavost. Da sam ponekad više slušao savjete starijih, možda bih u nekim situacijama bolje prošao, ali uvijek pratim svoju intuiciju i znam da sam kad pogriješim samo ja kriv za to.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih najviše cijenim kad su iskreni i direktni, mada to u današnje vrijeme postaje prava rijetkost. Trudim se biti okružen takvim ljudima i uvijek više cijenim ružnu istinu, nego lijepu laž.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Stvarno nijesam nikad razmišljao o tome. Obzirom na moju dosadašnju sportsku karijeru vjerovatno bi se zvala „Vjerovali ili ne“. Što se tiče glumca koji bi tumačio mene, možda bi to bio Petar Strugar.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne volim da opisujem sebe. Više volim da pružim nekome mogućnost da me upozna i sam procijeni. Ako baš moram, sebe bih opisao kao upornog, tvrdoglavog, iskrenog, pravičnog i vrijednog.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Priganica s medom, sa Ivanovih korita.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam moć teleportacije, obzirom na to da sam često daleko od kuće zbog posla kojim se bavim. Tako bih provodio više vremena sa porodicom i prijateljima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- To bi bio Andrij Ševčenko, moj idol od malih nogu koji je uspio u isto vrijeme napraviti sjajnu fudbalsku karijeru i ostati posvećen porodici, a da pritom nije ostala mrlja na njegovoj karijeri, ili privatnom životu. Stoga bih volio biti on, na jedan dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je obično jedini dan kad nemam obaveza prema klubu za koji igram, pa se tada posvetim porodici trudeći se da što više uživamo u slobodnom danu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ima par pjesama koje uvijek volim čuti, ali ću ovom prilikom izdvojiti „Anybody seen my baby“, od Roling Stonsa.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Snažan je utisak na mene ostavio film „Koliba“, snimljen po istoimenoj knjizi. Po meni je knjiga uvijek bolja, ali je ovo jedan od rijetkih filmova koji je uspio parirati knjizi.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Proputovao sam dosta svijeta, kako kroz sport, tako i privatno. Jedna od destinacija koju još nijesam posjetio, a želim odmalena je - Milano - velikim dijelom zbog moje ljubavi prema fudbalskom klubu AC Milan. Svakako da tu ima još destinacija, ali je Milano trenutno prvi na listi želja.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Definitivno autobus. Mislim da bih se čak radije vozio i trotinetom :-). Duga putovanja zbog utakmica i puno vremena provedenog u autobusima, uslovilo je da ih stvarno ne podnosim.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sve ispričam svojoj ženi, koja je moj najveći oslonac i podrška.
Čemu se uvijek obradujete?
- Slobodnom vremenu, dragim ljudima, hladnom pivu, dobroj muzici.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Da mogu da vratim vrijeme, ništa ne bih promijenio.
Bez čega ne možete?
- Već 234 dana ne mogu da živim bez svog sina Vuka.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Posljednji put sam se izvinio za nešto što sam bio u pravu :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Imam dvije zlatne ribice, ali do sada nijesam pomišljao da bilo što tražim od njih. Ništa ne prepuštam slučaju, svoje želje ispunjavam sam.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odlazio.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Okružen ljudima koje volim, radeći stvari koje želim, a koje možda do tada nijesam.
Kako biste voljeli da umrete?
- Od smijeha.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Ne plaši se smrti, plaši se protraćenog života“.
Priredila: A.POPOVIĆ
