Prvi kadar kratkometražnog filma „Soa“ reditelja Dušana Kasalice smješta gledaoce u srce usamljene, surove planine. Njena priroda izgleda suvo i negostoljubivo. Ipak, u planini ima života. U dugom, neprekinutom kadru pojavljuju se noge. Neko se njiše na ljuljašci. Taj neko nosi suknju. Dok se ljuljanje pojačava i polako otkriva cijela silueta, njegovo visočanstvo gledalac očekuje da u kadru vidi ženu. Ipak, na ljuljašci vidi odraslog muškarca. Zašto on, zaboga, nosi suknju?
Prije domaće publike, odgovor na ovo pitanje dobiće publika Sarajevo film festivala, gdje će Kasaličino ostvarenje biti premijerno prikazano 15. avgusta, u okviru takmičarske kategorije kratkog filma. Uoči premijere, mladi crnogorski reditelj govori o svom četvrtom odlasku na SFF, istinitoj priči koja je „okinula“ snimanje, inspiraciji...
OBJEKTIV: Bili ste dio sarajevskog Talent Campusa, godine 2015. dobili ste Srce Sarajeva za najbolji kratki film, a prošle ste bili član žirija SFF-a. Ove godine odlazite na Sarajevo film fest četvrti put. Zbog čega cijenite ovaj festival?
KASALICA:Ono zbog čega cijenim taj festival je to što regionalnim autorima veoma ležerno omogućava jednu veću vidljivost koja nam je svima neophodna, posebno debitantima koji su mu veoma važni.
OBJEKTIV: Film je dobio ime po planinskom vrhu Đevojka (Soa) na Durmitoru i naznačeno je da je inspirisan istinitom pričom. Možete li nam otkriti više detalja o događaju koji Vas je inspirisao?
KASALICA: Čovjek je oblačio ženinu garderobu i mučio ovna, a zatim je životinja ubila ženu osjetivši njene mirise. Priča o zločinu je narativni kostur filma. Meni je bilo zanimljivo da se bavim motivima i porijeklom ideje zločina, a opet da se sve dešava u surovoj, izolovanoj sredini, gdje je možda najjednostavnije samo lutati.
OBJEKTIV: Film traje 22 minuta i djeluje prilično zaokruženo. Ipak, da ste imali uslova, da li biste ga snimili u dugometražnoj formi?
KASALICA: Ne bih. Nijesam razmišljao u tom smjeru, ali mi je jasan doživljaj da je to mogao biti jedan od puteva. Ni„Biserna obala“ni „Soa“ nemaju tu klasičnu zaokruženost dramaturgije kratkog filma, pa se mogu doživjeti kao skice za dugometražne filmove.
Meni se dopada ta otvorenost, da se toliko ne oslanjam na narativ, već da postoji prostor u kojem sukobljavam različite elemente. Na primjer, MTV hitove sa mačističkom sredinom ili da vidimo prirodu koja je lijepa i zastrašujuća, pa se gledaocu daje prostor da učitava i neke druge sadržaje pored praćenja same priče.
OBJEKTIV: Film kroz statične, duge kadrove, gotovo bez dijaloga, donosi priču o čovjeku koji u srcu usamljene planine planira monstruozan zločin. Koliko je bilo teško učiniti priču pitkom uz ovakve rediteljske postupke?
KASALICA: Kao što samranije spomenuo, u ovom procesu mi je bilo bitno da se udaljim od same priče koja jeste zavodljiva i otvorim nove teme koje se preklapaju, dopunjuju i stvaraju za mene zaokruženu sliku o životu i mogućnostima u jednoj zaostaloj sredini.
Rediteljski postupci su nešto što je proizašlo iz razmišljanja o prostorui atmosferi koji će biti u funkciji glavnog lika i onoga što ga pokreće. Zatim smo pažljivo birali način na koji će se prikazati priroda, a da ne preuzme film.
Da je bilo loše vrijeme dok smo snimali film sigurno ne bi imao ovoliko totala koliko sada. Tako da su to sve neke stvari koje utiču na proces, a za koje morate da tražite najbolje rješenje dok ste na terenu. Da li je priča pitka - vidjećemo kada film pogleda veći broj ljudi.
OBJEKTIV: Jeste li imali estetske uzore ili inspiraciju kada ste osmišljavali kako će da izgleda film? Ili - kako biste opisali „Sou“ gledaocima da biste im vjerno objasnili šta mogu da očekuju – koji autor / filmski naslov „susreće“ kog autora?
KASALICA: Pa hajde neka to bude i preporuka – dva filma koja su mi u tom periodu bila veoma bitna iz mnogih razloga i, prije svega, u kontekstu mog ostvarenja inačina kako tretiraju prirodu jesu „The Assassin“ (Hou Hsiao-Hsien, 2015) i „Jauja“(Lisandro Alonso, 2014).
OBJEKTIV: Kada možemo da očekujemo domaću premijeru?
KASALICA: Nemamo još ništa dogovoreno, ali vjerovatno uskoro na nekom od festivala.
M. IVANOVIĆ
Autorski tim
Scenario i režiju potpisuje Dušan Kasalica. Direktor fotografije je Igor Đorđević. Montažerka je Nataša Pantić. Scenografkinja i kostimografkinja je Natalija Vujošević. Zvuk je dizajnirao Jakov Munižaba. Glavne uloge igraju Boban Čvorović i Zorica Terzić. Film je rađen u produkciji Meander Filma uz podršku Ministarstva kulture.
FOTO: Privatna arhiva / Dušan Kasalica
