Varja Đukić, Dejan Đonović, Aleksandar Gavranić, Srđan Grahovac, Dušan Kovačević, Jelena Simić, Zoran Vujović i Nada Vukčević oživjeli su na pozornici u Starom Baru 25 likova različite socijalne pripadnosti, ali i psiholoških i emocionalnih profila. No, svi se oni – od ministra do radnika – kreću kroz prostor označen degradirajućim društvenim okolnostima, brutalnošću (post)kapitalizma, vladavinom bezakonja, otimačinama, nezaposlenošću, siromaštvom, urušavanjem moralnih vrijednosti i principa. Ova predstava stoga jeste referencijalna u odnosu na naš prostorni i vremenski kontekst, ali je koliko i crnogorska odnosno balkanska, toliko i evropska i svjetska.
„To je univerzalna priča. Svuda po svijetu promjene su razne. Možda nisu isti problemi svugdje, ali su svugdje ozbiljne prirode. Mislim da je kroz ovu predstavu to jedno polje istraživanja problema prilično prošireno. I moram da kažem da jedina tema koja se nije primila, koju ni mi nismo osjetili, pa stoga nije ovdje ni zastupljena je religija. Probali smo. Imali smo improvizaciju, ali je to nekako uvijek išlo u neku parodiju. Neobično, ali tako se desilo. Ostaloga je svega bilo toliko da nije moglo sve da stane u predstavu, koja je kompaktna, koja ima trajanje tačno koliko treba i snagu koju je reditelj procijenio da treba da ima. Dodaću da smo stvarno ponosni na ovu predstavu i hrabrost koju ona ima“, rekao je glumac, Dejan Đonović.
Pored sugestivnosti kojom svojim gledaocima usmjerava pogled na anomalije društva i ljude koji su žrtve raznih okolnosti, predstavu odnosno rad na njoj karakteriše rediteljski postupak Arpada Šilinga, u čijem je fokusu interesovanje trenutno glumac. Otuda pojednostavljen, sveden scenski jezik i gotovo prazna scena, i tek bazične intervencije na svjetlu i kostimima. Suštinu čine glumačke improvizacije na rediteljski zadate situacije i karaktere. Predstava je bezmalo rezultat zajedničkog autorskog rada.
„Imali smo sreću i zadovoljstvo da radimo sa jednim od trenutno najtraženijih i najboljih evropskih reditelja. Predstava je, dakle, nastala kroz improvizaciju kroz koju nas je on vodio. Dobili smo i više nego što smo očekivali i otkrili smo u nama samima neke potencijale koje možda ranije nismo ni znali da imamo, ali to sve uz njegovu svesrdnu pomoć i, mogu vam reći, nismo imali ni jedne izgubljene sekunde radnog vremena. On je posvećen pozorišni reditelj koji voli glumca i cijeni naš i svoj posao. Ako nemate scenografiju, jer je i to znak, onda nema ni potrebe da je imate. Nemate promjene svjetla, jer smo svi pod istim svijetlom i „pečemo se u istom loncu“, nemamo ni kostime, jer smo to mi i to su problemi koje svi imamo jedni sa drugima“, dodao je Đonović.
Dramatizaciju za predstavu „Dokle pogled seže“ uradio je Bence Biro, prevodilac i saradnik-dramaturg bila je Kata Đarmati, kompozitor Nina Perović, a asistent reditelja Mirko Radonjić.
Naredna predstava Večernje scene Barskog ljetopisa biće predstava „What is Europe?“ Andraša Urbana (MESS, Sarajevo). Ona će se igrati u četvrtak na sceni u Starom gradu, sa početkom u 21:30h.
