- Neka to bude misija koja je pred nama i koja će, kako njegovom djelu tako i nama, koji u njoj budemo učestvovali, vratiti ugled koji nam je pripadao i koji treba da nam u budućnosti pripada. Stoga, ovu izložbu, smatram i istorijski važnim momentom – dodao je on.
Postavka „Petar Lubarda 1907 – 1974 – 2017“ u Dvorcu Petrovića na Kruševcu prva je u nizu kojom se obilježava 110 godina rođenja ovog umjetnika. Kako je istakla istoričarka umjetnosti Maja Dedić iz Centra savremene umjetnosti Crne Gore, zahvaljujući odličnoj saradnji sa Spomen-zbirkom Pavla Beljanskog iz Novog Sada i Kućom legata iz Beograda, likovna publika će do 2. septembra moći da pogleda jednu od najznačajnijih postavki vezanih za Petra Lubardu. Nju čini 26 odabranih djela, te bogata arhivska građa u kojoj su i dokumenti prvi put predstavljeni javnosti.
- Spomen-zbirka Pavlja Beljanskog započela je ovaj projekat razmišljajući o Lubardi kao o jednom od slikara koji je bio blizak prijatelj Beljanskog, i vodio dugu i intenzivnu prepisku s njim. Krenuli smo od te priče i shvatili da ona otkriva samo dio ličnosti Lubarde koju Spomen-zbirka čuva, uz njegove radove koji su sami vrh umjetnosti perioda između dva svjetska rata – kazala je upravnica Spomen-zbirke Pavla Beljanskog prof. dr Jasna Jovanov.
Ona je podsjetila da to vrijeme kada se Lubarda obrazovao u Parizu, počeo da dobija prve nagrade i biva sve značajniji autor u okruženju. S druge strane, dodala je, Kuća legata u Beogradu čuva radove Lubarde iz perioda kada on postaje autor svjetskog značaja.
- Među izloženim radovima nalaze se četiri slike koje je Lubarda izlagao u Veneciji 1950. godine. To govori o tome koliko su Beljanski – koji je sačuvao te slike – znao da uoči pravog slikara, a Lubarda da cijeni sopstveni rad. Željela bih i da skrenem pažnju da je jedan mali segment ove izlobe posvećen slijepim i slabovidim osobama, kao dio projekta „Dodirni, osjeti“ koji sprovodi Spomen-zbirka. Na kraju, želim da zahvalim mr Milani Kvas iz Spomen-zbirke i Dini Pavić iz Kuće legata koje su temeljno pripremile ovu izložbu – navela je Jovanov.
Direktor Kuće legata Filip Brusić-Reno podsjetio je da je to institucija kulture od značaja za Grad Beograd čiji je zadatak da brine o legatima i zbirkama koje su tom gradu ostavili njegovi istaknuti žitelji-umjetnici. Trenutno je čini deset legata i zbirki, među kojima je i Legat Petra Lubarde.
- Povod izložbe je ono u čemu protiče ova 2017, a to je 110. godina od rođenja velikana našeg slikarstva, ali i svjetskog. Prije nekoliko dana, 27. jula, u Legatu Petra Lubarde obilježili smo njegov rođendan u kući u kojoj je živio i stvarao od 1957. do smrti 1974. godine. To smo učinili izložbom njegovih slika i otkrivanjem biste Lubarde - rad Sretena Stojanovića, koju možete vidjeti i na ovoj izložbi. Izložba će dalje putovati i nakon Podgorice, mjesec dana u Novom Sadu, pa u Beogradu i na kraju u Višegradu - Andrićgradu. Ali, meni je posebno zadovoljstvo što prvu otvaram baš ovdje, u Petrovoj Crnoj Gori. Na kraju, kratko bih citirao samog Petra – nešto što nam može biti dio odgovora zašto je njegovo djelo neprolazno: „Meni nije bio nikakav cilj tokom ovih 40 godina rada da napravim nekakvu nacionalnu umjetnost. Pa to nisam ni mislio, nego da stvaram umjetnost i da govorim kroz nju ono što mi iznutra misao diriguje“ – zaključio je Brusić-Reno.
Zvanično otvarajući ovu izuzetno značajnu postavku koja baca novo svjetlo na život i stvaralaštvo Lubarde, ambasador Mićunović – inače bivši ministar kulture – naveo je da se čuveni umjetnik „od svega se branio slikanjem koje je za njega i bilo jedini realan život“.
- Odbijao je da prihvati regule kojima svakoga život u društvu uči, još od „djetinjstva kad dijete utegnu pelenama“, kako bi rekao Ruso. Lubarda se i otimao i oteo svakoj vrsti „utezanja“... Priča o Lubardi je priča cijele jedne epohe koja je iza nas, a iz koje se mnogo može naučiti o danima koji nam predstoje. Sve vrijeme oko njega su se događale „velike“ stvari i „velike“ promjene u društvu, a on je uvijek ostajao isti, bježeći od svega toga u beskrajni svemir svog ateljea iznad koga je napisao Sve dođe i prođe. Da li je baš tako – upitao je Mićunović.
On je saglasan s time da ni 110 godina nako Lubardinog rođenja, aktuelnost i dubina njegovog djela „ne prestaje da zaokuplja našu svijest“.
- Isto je i sa njegovim životom. Slika o njemu i kod nas, iz godine u godinu, sazrijeva i mijenja se, a misao da ćemo spoznati pravu istinu o njegovom „realnom“ životu je sve dalja i dalja. Što više posmatramo njegova platna, ona bivaju sve bliža našoj stvarnosti u kojoj se i njegova „epoha“, modifikovana opetuje zlokobno nas opominjući da se njegov scenario prepliće sa našim na putu koji je, što više ponavljamo krug, sve duži i duži - zaključio je Mićunović u svom obraćanju na otvaranju izložbe „Petar Lubarda 1907 - 1974 - 2017“ u Podgorici.
Nakon Centra savremene umjetnosti Crne Gore, izložba seli u Spomen-zbirku Pavla Beljanskog u Novom Sadu od 7. septembra do 5. novembra. Zatim će se od 9. novembra ove do 10. januara naredne godine postavak nalaziti u Kući legata u Beogradu, da bi put završila u galeriji Andrićevog instituta „Petar Lubarda“ u Andrićgradu od 13. januara o 11. februara 2018. godine.
K.J.
