Slobodno možete da vjerujete halabuci koja se ovih dana podigla oko „Iskre“, debitantskog filma Gojka Berkuljana, koji je prikazan u srijedu na Filmskom festivalu Herceg Novi. Mladi crnogorski reditelj snimio je uvjerljiv film kog se ne bi postidjeli ni velemajstori ovog žanra - autori skandinavskih trilera. Berkuljanov podvig je utoliko veći zbog toga što je njegov prvi dugometražni igrani film rađen sa mikrobudžetom, bez podrške domaćih institucija, i sniman je skoro tri godine, na mišiće i uz veliki entuzijazam cijele ekipe.
Da „Iskra“ nije film tipičan za crnogorsko, pa ni balkansko područje, koje ima vrlo malo ubjedljivih žanrovskih filmova, jasno je već od prvih kadrova Berkuljanovog svedenog trilera. Napetost i strepnja postepeno rastu i ne popuštaju do kraja.
Vješta kontrola
Film prati tri vremenska toka, čiji su konci mogli da budu pogubljeni čak i u rukama mnogo iskusnijeg reditelja. U sadašnjosti pratimo Petra (sjajni Mirko Vlahović) koji pokušava da pronađe nestalu ćerku Iskru (Jelena Simić), novinarku koja radi škakljivu priču o velikoj traumi balkanskog prostora – devedesetima. Bliža prošlost prikazuje njeno istraživanje, a dalja odnos oca i ćerke dok je Iskra još bila djevojčica.
Berkuljan vrlo vješto gradi mozaik od djelića tri vremenska rukavca, ne dozvoljavajući gledaocima da se izgube ili odlutaju mislima dok se kockice polako smještaju na svoje mjesto. Što je najvažnije, kada su puzle konačno sklopljene, nagradio ih je efektnom završnicom koji označava simboličan kraj potrage oca za ćerkom, ali i bježanja od prošlosti od koje se nikako ne može pobjeći.
Potonuće u korupciju i opšte balkansko ludilo, u kom niko na svijetu više nije nevin, makar zato što se rodio na ovom prostoru, prikazani su kroz intimnu priču oca koji gubi ćerku. To je još jedan kvalitet „Iskre“. Berkuljanov film je društveno angažovan, ali na najbolji mogući način – bez poprostačenog politizovanja i klišeizacije dobro poznate teme.
Peglanje falinki
Još jedan u nizu aduta „Iskre“ jeste način na koji se reditelj prilagodio budžetu od paučine. Berkuljan je zatvorio usta svakom domaćem filmadžiji koji pravda nedostatke svojih radova manjkom sredstava zato što je pokazao da se, uprkos minimumu minimuma, ako dobro poznaješ zanat i znaš šta želiš, možeš da snimiš kvalitetno ostvarenje.
Upravo zahvaljujući rediteljskoj vještini da „zamaskira“ tanak buđelar i odugovlačenje tokom snimanja, Berkuljan je spasio „Iskru“ od propasti. Ovako, jedine falinke koje se mogu pripisati filmu jesu nedovoljno razrađena motivacija mlade novinarke da otvori veoma opasnu temu i pojedini momenti kada otanja ili počne da preglumljava dio ekipe, naročito Mladen Nelević. Nego, to se mora i očekivati od filma koji je sniman tokom tako dugog vremenskog perioda, a Berkuljan je majstorski ispeglao većinu odskakanja koja su mogla da budu mnogo očiglednija.
Svijetla budućnost
„Iskra“ je definitivno jedini crnogorski dugometražni igrani film poslije dužeg vremena, pored „Posljednjeg poglavlja“ Nemanje Bečanovića i „Igle ispod praga“ Ivana Marinovića, koji ima budućnost – kući, u regionu i svijetu. U bioskopima i na svjetskim festivalima. To su već pokazale dobre reakcije kritičara iz regiona koji su dobili ekskluzivan pristup filmu, kao što su Milan Krunić i Dimitrije Vojnov, obojica poznati kao ljudi koji se ne libe da saspu u brk nekvalitete i privatno dragim ljudima među balkanskim filmadžijama.
Berkuljan je dokazao da može da snimi odličan film uz brojne izazove i bez podrške institucija, ali nezamislivo je prepustiti njegov talenat i sposobnost slučaju. Kako bi tek „Iskra“ izgledala da je imao šire mogućnosti izbora i manje izazova? Berkuljan je već najavio da ima ideju za novi film, pa bi bilo dobro da čelnici nadležnih kulturnih institucija dobro načulje uši. Vrijeme je da nauče da prepoznaju i podrže domaće autore u kojima gori prava iskra.
Ocjena: 8,4/10
Režija: Gojko Berkuljan Uloge: Mirko Vlahović, Mladen Nelević, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić, Zoran Vujović, Aleksandar Radulović Trajanje: 81 min
Trejler: https://www.youtube.com/watch?v=wHSwDeE11d8
FOTO: Gojko Berkuljan / FB stanica Iskra
