POBJEDA: Sličnu poruku Crnogorcima je poslao predsjednik Francuske Žak Širak uoči referenduma 2006.
KUČAN: Već sam rekao da Zapad ne poznaje najbolje ovdašnje prilike, da pravi greške. To nije od juče… Znali smo da je državnog skretara SAD o situaciji u SFRJ informirao njegov ambasador u Beogradu.
POBJEDA: Voren Cimerman?
KUČAN: Tako je. Cimerman se zanimao za Kosovo; nas Slovence gotovo da i nije uzimao za ozbiljno. „Siguran sam da će SAD prije ili kasnije priznati Sloveniju, koja će svoju nezavisnost dobiti demokratskim putem, ne oružjem“, rekao sam na kraju sekretaru Bejkeru. Kasnije mi je Budimir Lončar ispričao da je američki državni sekretar, nakon razgovora sa svim republičkim rukovodstvima, konstatovao da je ipak najmanje zadovoljan susretom sa mnom. „Bejker se prije mene sreo s Miloševićem i Tuđmanom?“, pitao sam Lončara, koji je u to vrijeme bio šef jugoslavenske diplomatije u Vladi Ante Markovića. „Šta li su mu tek njih dvojica govorila ako sam ja ostavio najlošiji utisak?!“
POBJEDA: Većina vjeruje da je upravo Amerika presudno uticala na raspad SFRJ.
KUČAN: Ne, ne, nije. Dokaz je i američko dosta kasno priznanje Slovenije. Što donekle razumijem, budući da je Jugoslavija doista bila okvir koji je garantirao mir i stabilnost Balkana. Očuvanje SFRJ bilo je, dakle, u najvišem interesu SAD. Naravno, ne po svaku cijenu. Jer, ma koliko se protivio samostalnosti Slovenije, sekretar Bejker je Anti Markoviću rekao da je u slovenačkom slučaju upotreba oružja – isključena. Generali JNA, nažalost, nisu uvažili to Bejkerovo upozorenje.
U drugom dijelu intervjua koji je za Pobjedu sa Milanom Kučanom uradila novinarka Tamara Nikčević, govori o vremenu raspada SFRJ, o tome kako je Slovenija izborila nezavisnost uprkos upozorenju potpredsjednika SAD Bejkera, o poruci ruskog generala Jazova generalima u Beogradu, o današnjem pogledu na nekadašnju Jugoslaviju…
