Lord baš nema ništa lijepo da kaže o modernim vezama. Osim toga što ih vidi kao jedine za koje je sposobna, naravno. Nimalo optimistično za djevojku koja odnos sa partnerom poredi sa prebrzom i preludom vožnjom, koja se završava katastrofom u prvoj krivini.
Zvuk budućnosti
Beskrajna samokritičnost je ključni razlog zbog kog je Ela Marija Jelić O’Konor, Novozelanđanka hrvatskog porijekla, postala pop-fenomen. Tek joj je 20 godina, a iza nje su dva potpuno različita albuma kojima je naglavačke okrenula svijet art-popa.
Očitala je takvu muzičku lekciju svima da je pokojni Dejvid Bouvi uporedio sa muzikom iz budućnosti, onakvom kakva treba da bude. Kakav kompliment od velikana koji je praktično utemeljio žanr!
Prije četiri godine, na već kultnom albumu „Pure Heroine“, u nizu pjesama plašila se šta će se desiti kada „tragični svijet tinejdžera iz predgrađa zamijeni slava“. Kada je imala 15 godina pisala je stihove zrelije od skoro svih pop-diva, pa nije ni čudo da je za album „Melodrama“ ovog puta bila zadužena svita vrhunskih producenata.
Raskalašna žurka
Frenk Duks (odgovoran za karijere Drejka i Kanje Vesta) i Džejms Malaj (proslavio Frenka Oušna) odgovorni su za zvuk kojom je u potpunosti, do kraja, Lord ostala dosljedna sebi. Selidba sa Novog Zelanda u Menhetn odrađena je bez greške.
„Melodrama“ je lijepo skockan i ispeglan moderni pop, minimalističan u muzičkoj formi, a konceptualan u onoj mjeri koja nije opterećujuća za muziku prijemčljivu prosječnom tinejdžeru. Lord je uradila ono što najbolje umije: dekonstruisala je, do kraja i svjesno-pretjerano kritički, život djevojke koja prvi put postaje svjesna sebe same. Pritom, cijeli album je smješten na jednu previše bučnu, brzu i raskalašnu žurku.
Ožiljci oplemenjuju
Ključni momenat albuma je hitčina kakve se ne bi postidjela ni Madonna iz najplodnijih dana karijere sa kraja osamdesetih. „The Louvre“ je poređenje mladog para sa eksponatom ogoljenim pred glasnim i osuđujućim očima miliona turista, koji ne znaju baš mnogo o umjetnosti.
- Dušo, možda smo ušli na zadnji ulaz, možda smo tek tu u nebitnom ćošku, ali Luvr je Luvr – pjeva Lord, spremna da igra nesigurnim i spotičućim koracima po pravilima koja joj se ne sviđaju, radije nego da ne igra uopšte.
Ostatak albuma, poput himničke pjesme „Green Light“ ili ode usamljenosti „Liability“, jeste sjajan uvid u potpuno razuzdan svijet koji se otima kontroli, pa raspada onog momenta kada pokaže potencijal da postane ozbiljniji.
Jako bitno: ovo je ploča djevojke koja je spremna da još ranjava i bude ranjena, čiji ožiljci brzo zarastaju i samo je oplemenjuju. Lord, moderna, inteligentna, samosvjesna i potpuno svoja pop-diva, istina je - i samo neka traje! S. S.
Ocjena: 81/100
Link: https://www.youtube.com/watch?v=UvgigkaSCZA&list=PLFcGX84jKOu5_cRlPir2tdel0atLHo_k0
FOTO: genius.com / musicfestivalnews.net
