Iz Beča: Miloš Milačić
Beč je dobio sina. Za starog ljubavnika nije to ništa novo. Vanbračne veze i poznanstva donijeli su mu mnogo nasljednika rasijanih po svijetu. Znate za američku Vijenu u državi Virdžinija ili za onu francusku koja se nalazi 32 kilometra južno od Liona... Što mislite - ko im je otac? Samo se o tome ne priča mnogo, kako se ne bi narušio ugled jedne kulturne, evropske metropole. Ali „nomen est omen“, to je bar jasno.
E vidite, ovaj novorođeni gradić nije dobio ime po ocu, već po jednom pretku koji nekad bijaše selo. Zove se Aspern i rođen je iz utrobe avionske piste. U mladosti, negdje između prvog i drugog rata, ta pista je bila, kažu, mnogo lijepa, a ljepotu često ne prati dobar glas. Pričalo se da su na nju slijetali mnogi avioni, kako vojni tako i putnički. Onako vitka i duga, i predratnom Beču zapala je za oko. Ali išaran „svastikama“ i zaogrnut nacističkim šinjelom, nije joj se nimalo dopao.
Skupa zabava
Pošto ga je nekoliko puta odbila, izričito je naredio da se 1938. godine sagradi novi aerodrom – Švehat. Osudio je „ašik pistu“ na samoću sve do početka ovog milenijuma, kad mu se konačno podala. Zašto? Niko ne zna. Beč ćuti k'o zaliven, a pista je tajnu odnijela sa sobom. Zgasnula je onog dana kad je Aspern došao na svijet.
Aspernovo srednje ime je „Zeštat“, što zapravo znači „Jezerski grad“. To vještačko jezero ostalo mu je od majke. Njen pijesak, njena zemlja. Njeno zavještanje sinu. Zahvaljujući majci – pisti, 600.000 tona iskopanog materijala bilo je već pripremljeno tu na jednom mjestu. U suprotnom, kamioni bi morali da dopremaju „hranu“ za Aspern ravno 125.000 puta od i do gradilišta. Na sve je mislila, pokoj joj duši.
Elem, dosta toga je ukazivalo da mališa, još od začeća, neće biti običan grad, već jedan od onih malobrojnih „pametnih“ - ako ne i najpametniji. I dok mu se otac i dalje kulturno uzdiže, junior se potpuno posvetio održivom razvoju. Samo... ta zabava košta.
Zeleni međunaslov
Procijenjeno je da je u razvoj Asperna neophodno uložiti oko pet milijardi eura da bi postao to što se od njega očekuje. „Veliki tata“, pored sve roditeljske ljubavi, to ne može da iskešira. Zato su se kršteni kum „Simens“ i još nekoliko najbližih rođaka (čitaj: velike austrijske kompanije), nesebično ponudili da „pomognu“ i izvedu malog na pravi put.
Svaka zgrada u Aspernu je „inteligentna“. Pomoću napredne tehnologije kontroliše se ne samo potrošnja, već i stvaranje energije iz raznih izvora. Povećanje energetske efikasnosti i smanjenje štetnih gasova, prva je božja zapovijest u Jevanđelju po Aspernu. Mali odrasta uz velike pjesnike, to je očigledno, a omiljeni mu je Lorka. „Zeleno, volim te zeleno...“
U Aspernu je skoro sve zeleno, počev od jezera, zatim krovova zgrada, šetališta, ulica i otvorenog bioskopa u oazi, pa škola i univerzitet... Čak i semafori reflektuju samo zeleno svjetlo. E ovo je već pretjerivanje, ali živa je istina da se planira da Aspern bude „grad kratkih distanci“. Dobar komad prostora biće u znaku šetnje i vožnje biciklom, dok se automobilima predviđa sudbina dinosaurusa.
Velike žene
Za sada u gradiću živi približno 7.000 stanovnika, uglavnom mladih, a kad se bude umomčio, predviđa se da će se ovaj broj popeti na 20.000 do 2028. godine. Stanovi se ne mogu kupiti, već samo iznajmiti, a njihova cijena je od sedam do osam eura po kvadratu.
Pošto je „papa“ Beč dokazani ljubitelj ženskog roda, odlučeno je da svaka ulica njegovog nasljednika, nosi ime neke od velikih žena iz svjetske istorije. Promenada Dženis Džoplin! Ah, matori lisac uvijek je imao ukusa.
A kada se tome doda, da oprostite, i najviši soliter na svijetu napravljen od drveta, koji će biti jedno od obilježja Asperna, onda neće biti iznenađenje ako junoša uskoro dostigne slavu oca zavodnika i privuče k sebi većinu turistkinja koje sada posjećuju isključivo starog.
FOTO: ascr.at / aspern-seestadt.at
