Piše: Vladimir Maraš
Mladi crnogorski matematičar Nikola Raičević nedavno je ostvario rezultat dostojan divljenja. Na Svjetskoj matematičkoj olimpijadi koja je održana u Brazilu, Raičević je uzeo bronzanu medalju. Na ovom takmičenju učestvuje 111 zemalja svijeta, koje delegiraju 615 najboljih matematičara.
Da stvar više nije slučajnost i da Nikola definitivno ima posebnu vrstu talenta i znanja, potvrđuje činjenica da je ovo već treća olimpijska matematička medalja koju donosi Crnoj Gori, uz jednu srebrnu iz Kine i bronzanu sa Tajlanda.
Srećom po njega, od septembra se seli u SAD, gdje će studirati na prestižnom Institutu za tehnologiju - MIT od kog je dobio mjesto među 130 najboljih. Prijavilo ih se više od 6.000.
*****
O Nikolinom uspjehu su, za divno čudo, izvještavali domaći mediji. Našlo se mjesta za lijepu vijest u moru mnogo „udarnijih“. Na primjer, da je Ceca napunila Top Hill, sa ekskluzivnim intervjuom u kome njena kćer, po priznanju majke, samoinicijativno krči put u manekenskoj profesiji, ili da je u Tivtu vlasnica poznatog brenda za proizvodnju nakita organizovala humanitarno disko veče za bolesnu djecu, gdje se uz šampanjce, preskupe toalete i kavijare sakuplja novac.
Sudeći po opisu jedne od tih emisija, ovakvi programi otkrivaju pikanterije iz života slavnih. „Emituju ekskluzivne priloge iz života slavnih čiji lik i djelo pune novine, magazine i tabloide... Svi koji vole vijesti o domaćim i stranim poznatim „facama“ovdje imaju mogućnost da uživaju u aktuelnim tračevima koji su razrađeni do koske.“
Nikola, ne brini, u ovu emisiju niko te neće zvati, a kakvog je kalibra – i bolje je što neće. Isplivaj se dobro dok je avgust, popravi malo ten, osoli se, spakuj i piči. Piči tamo gdje će ti dati znanje i gdje će te uvažavati. Gdje od tebe neće praviti samo instant-vijest kada ostvariš uspjeh, već će tvom talentu posvetiti pažnju i prajm-tajm vrijeme i ostalim, manje „uspješnim“ danima.
Kad sve to obaviš, vjerovatno će te neki od ovih medija zvati, kao Crnogorca u Americi, koji je patriota i koji će nekad, vjerovatno kao profesor na nekom od prestižnih svjetskih univerziteta, biti ponos naše nacije. Iako te ne poznajem, znam da si fin i vaspitan mladić, jer talentovani ljudi tvojih godina moraju da odišu skromnošću, jednostavnošću i pristojnim vaspitanjem. Piči, Nidžo, i ne misli na manastir.
*****
Nikola je odavno naučio da je dva plus dva jednako četiri. Vrijeme je da i mi prihvatimo tu jednostavnu matematičku operaciju i njen rezultat – bez polemike. Jednostavna matematička računska radnja vrlo je primjenljiva i u životu. Vrijeme je da i mi estradizaciju medija i kič počnemo nazivati pravim imenima. Vrijeme je da ružičastu kulturu svedemo na mjesto koje joj objektivno i pripada - na obod. Na marginu. U suprotnom, živjećemo kao i prije 15-20 godina. Živjećemo kao žrtve pogrešnog sistema vrijednosti koji nam nameću mediji kojima je jedini vrijednosni kriterijum novac. Novac po svaku cijenu.
Uz novac, logično, ide i moć. U ovakvim društvima, najisplativije je imati političku moć koja se najlakše sprovodi putem masovnog zatupljivanja naroda. Zatupljivanja Parovima, Farmom, Kursadžijama, Mirotvorcima, Ekskluzivima i sličnim programskim maloumštinama.
Da podsjetim, manje je važno to što smo mi u ovom životnom dijeljenju osuđeni na takve životne vrijednosti. Veći je problem to što nasljednicima u amanet ostavljamo borbu za kulturni i svaki drugi nacionalni identitet. Imamo još vremena. Važno je da svako pruži doprinos toj promjeni.
*****
Nije Nikola jedini. Imamo mi pametnu i talentovanu djecu na svim poljima. Pitanje je samo u kakvom ambijentu žive i kakav im sistem vrijednosti nameće okruženje, naročito mediji.
Situacija je sada loša. Mediji većinom sugerišu mladima da uzori treba da im budu pevaljke, starlete, manekenke i kriminalci - aktivni i penzionisani. I to najčešće sa srpske estradne scene jer mi i dalje, 11 godina nakon obnove državne nezavisnosti, stameno stojimo na sopstvenom višedecenijskom kompleksu niže vrijednosti. I istrajavamo. Kao da talenat poput Nikole nikome ne treba da bude uzor. U konkurenciji s Darom Bubamarom, on jednostavno nema šansu.
Do nekog drugog vremena, poruka mladima treba da bude: učite, stičite znanja, putujte, budite slobodni i kreativni, pratite snove i birajte sami svoje puteve i izbjegavajte kolektivitete koji nameću sisteme vrijednosti, jer sa njima najčešće nešto nije u redu i dokazano većinom vode u pogrešnom smjeru. Imajte svoju životnu računicu, ali ne zaboravite, dva plus dva uvijek mora biti četiri. Da bi sve drugo bilo normalno, prirodno i logično. Nikola, bravo!
