U oba slučaja Čujović je priznao krivicu i detaljno ispričao na koji način je skidao novac i koje programe je koristio u prevarama. U jednom predmetu kazao je da je skinuo mnogo više miliona nego što ga optužnica tereti. Ispričao je da je išao toliko daleko da je sa službenicima banke dogovarao ručkove na kojima je trebalo da ga posavjetuju oko investiranja nekoliko miliona eura koje je navodno dobio od prodaje nekretnina u Španiji. To je bio jedan od načina da ostvari prisniji odnos i stekne povjerenje menadžera banaka, koji su zbog mogućeg priliva novca često kršili procedure i isplaćivali mu na desetine hiljada eura, uz obećanje da će naknadno dobiti potrebnu dokumentaciju. Kako je rekao, poseban izazov bile su mu banke koje su imale jače sigurnosne mjere, često mu je uspijevalo tamo gdje se najmanje nadao. Čujoviću se u drugom predmetu sudi i zbog prevare iz 2006. godine kada je, prema stavu Tužilaštva, u nekoliko navrata, skinuo velike sume novca sa tuđih računa u inostranstvu, i na taj način oštetio banke za nekoliko miliona eura.
