O svom radu i izložbi umjetnik je izjavio:
“Fotografija, kao uostalom i bilo koja druga vrsta umjetnosti, doživljava se različito od čovjeka do čovjeka. Ključni razlog mog bavljenja ovim vidom umjetnosti leži u tom nekom ličnom pečatu i potrebi da na valjan vizuelan način istražim kako 'gledam' odnosno 'vidim' svijet oko sebe.
Sve je počelo s filmskom umjetnošću, kao najkompleksnijom formom umjetničkog izražavanja, koja ima nevjerovatnu sposobnost spajanja različitih umjetničkih izraza u jednu cjelinu…
A onda, sasvim slučajno, došao sam u posjed jednog PENTAX-a K1000 fotoaparata i umjesto pokretnim okrenuo sam se ‘’(ne)pokretnim slikama’’, pronašavši u fotografiji svoj primarni izraz.
Fotografija je ta koja daje mogućnost specifičnog pogleda na svijet - taj jedan jedini trenutak, 250ti djelić sekunde, što pokušavaš da uhvatiš - zauvijek.
Inspirisan radom Man Ray-a, Stan Brakhage-a, Chris Marker-a s jedne strane, i video spotova zlatnog doba MTV-a s druge strane, počeo sam da se igram takoreći, višestrukim ekspozicijama na filmu. Za mene je to predstavljalo uživanje u temporalnom izmiještanju ljudi i situacija sa jednog na drugo mjesto.
Pod mojim okom, sve ono što sam uhvatio se moglo dovesti pod isti prizor. To su uveliko bili “filmovi” i to bez kamera, glumaca, producenata... Iako se taj moj mini svijet na fotografijama često dojmio apstraktnim, on suštinski to nikad nije bio - ispod je uvijek ležala neka mala-velika priča.
Takav je slučaj i sa ovom postavkom. U osnovi se da primijetiti, da su fotografije tematski orijentisane na prirodne ljepote, kako u vidu ženskih likova na njima tako i pejzažima kroz koje (se) one ‘vide’.”
