Ističe da država Crna Gora mora nastaviti da snaži veze sa Crnogorcima Latinske Amerike.
POBJEDA: Uspjeli ste tokom diplomatskog mandata u Argentini da udružite, povežete i učinte mnogo vidljivijom brojnu crnogorsku zajednicu u Latinskoj Americi. Crna Gora nikad nije bila prisutnija na ovim prostorima. Kako Vi objašnjavate toliku ljubav prema rodnoj zemlji koju mnogi od njih od malih nogu nijesu vidjeli, a o potomcima da ne pričamo?
STOJOVIĆ: Mnogo prije nego sam počeo raditi u državnoj službi već sam bio 24 puta preletio okean, kako bih radio na onome što je, kako ste dobro rekli, pojačalo vidljivost više od 10 odsto ukupnog stanovništva CG koje živi u Latinskoj Americi. Moj kasniji dolazak u MVP i mandat u Argentini je dodatno pojačao sve do tada započeto jer je obezbijedio stalno prisustvo na terenu koji sam od veoma rane mladosti dosta dobro poznavao, sve to kulminiralo je mnoštvom projekata. Navešću samo neke, realizovane posljednjih nekoliko godina koji trajno ostaju kao materijalni dokaz veoma napornog i posvećnog rada; spomenik crnogorskim rudarima u Tandilu, spomenik crnogorskim kolonistima u Karemelu, komemorativna ploča prvom počasnom konzulu u kapetanu Milošu Vukasoviću, trg Crna Gora u Buenos Airesu, kao i u Resistenciji te i skoro postavljanje spomenika Petru II Petroviću Njegošu u Buenos Air e s u , p o č e t a k g r a d n j e crnogorske kuće u Roke Saenz Penji, završetak gradnje crkve Svetog Spasa u Buenos Airesu, mnoštvo tribina, okruglih stolova, izložbi, koncerata i što je najvažnije osnivanja institucija. Prikazivanje prvog crnogorskog filma u Argentini, dovođenje prvih studenata u Crnu Goru kako bi učili crnogorski jezik, prvi sportista na- šeg porijekla zaigrao je u reprezentaciji i dr. Prije mog dolaska u Argentinu postojala je samo jedna registrovana crnogorska zajednica na kontinentu - kralj Nikola I u Saenz Penji, a danas imamo registrovane, umrežene i funkcionalne zajednice u Buenos Air e s u , S a n t a Fe u , Urugvaju, Peruu, Boliviji, Meksiku mnoštvo aktivista u Čileu, Paragvaju. Pojačan je rad povjereništva Matice crnogorske u Buenos Airesu koje okuplja veliki broj istaknutih stvaralaca. Do sada su u izdanju povjereništva objavljenje, prve na španskom jeziku, dvije knjige, dva izvanredna autora Huana Pabla Krekuna i Ivana Damianovića, a treća koja je zbornik sa prošlogodiš- jeg okruglog stola o identitetu budućih generacija iseljenika će uskoro izaći iz štampe. U pripremi je i prevod istorije Crne Gore na španski prof. dr Živka Andrijaševića. I na kraju organizovani su kongres i zvanična posjeta premijera što je bila prva posjeta na tom nivou sa prostora bivše SFRJ još od susreta Lazara Mojsova sa predsjednikom Alfonsinom, te je pored prvog u Ćaku otvoreno još 6 počasnih konzulata sa zaista izvanrednim ljudima na čelu, koji zaslužuju sve pohvale u svom radu. Po prvi put su u Latinsku Ameriku izvezena crnogorska vina, „vranac“ Plantaža se od početka ove godine može nabaviti čak i u Limi u Peruu.
Ostaje još da se okonča trajni smještaj Crnogorskog kulturnog centra i prostorija za Ambasadu u Buenos Airesu što smo uspjeli iskoordinirati da se obavi prije prestanka mog mandata i time pošalje poruka o jačini, značaju i prije svega važnosti profesionalnog pristupa i posvećenosti radu sa iseljeništvom. Od početka godine dvije najtiražnije dnevne novine u Argentini i Čileu objavile su opširne članke o Crnoj Gori, prisutni smo svugdje, podigao se nivo svjesti o porijeklu i identitetu naše dugo zaboravljene emigracije, a pošto se radi o potpuno integrisanim građanima zemalja u kojima žive efekat jačanja vidljivosti i prepoznatljivosti Crne Gore u ovom dijelu svijeta neizbježan je. Sve to učinjeno je velikim dijelom podrškom ljudi koji vjeruju u sve ovo i shvataju važnost. Međutim i dalje postoji nevjerica i nedovoljno shvatanje značaja očuvanja naše posljednje stare emigracije koju mnogi pokušavaju i pritom ulažu ogromna materijalna sredstva, privoljeti sebi. Kada i ako nestanu oni ili se njihov identitet dovede u pitanje, ostaćemo samo mi u Crnoj Gori. Ovdje su posljednji dokazi da je crnogorski identitet bio snažan prije 200 godina jer se održao do danas. To je ono što se želi uzeti kao „plijen“ od mnogih i zbog toga je važno da što više ljudi u Crnoj Gori shvati važnost realizacije novih projekata te nastavka ovakvog rada i pristupa, kakav sam imao do sada i nakon mog odlaska odavde. Potomci Crnogoraca u Latinskoj Americi su bili najveće „žrtve jugoslovenizacije“, a kako je kod nas obnova nezavisnosti došla kasnije od ostalih republika bivše Jugoslavije tako je i buđenje svijesti o porijeklu i pripadnosti, odnosno identiteta kod velikog dijela došlo nešto kasnije, upravo zbog toga mnogi su jedan značajan dio našeg iseljeništva vidjeli kao „lak pljen“, što se srećom pokazalo kao pogrešno.
Opširnije u Pobjedi
