''Apsurdnost slučaja protiv mene ukazuje i oduzminaje mojih računara 8 mjeseci nakon što SDT tvrdi da se djelo desilo. Koristim i ovu priliku da pomognem SDT-u i da ih uputim da se djelo pranja novca dešava u banci, a ne u stanu građajina ili u firmi ili u političkoj partiji. Da početak izvršenja djela traje manje od 5 sekundi kada se sa posebnog računa u banci na kome su prenesene, prethodno usitnjene, svote novca na iznose od 10.000, prebacuju SWIfTOM na desetine ili stotine racuna u zemljama sa off shore statusom'', kaže Medojević.
On tvrdi da prava istraga pranja novca u stotinama miliona eura treba da se vodi u Hypo Alpe Adria Banci, a posebno o medjusobnim transakcijama između HAAB i Prve banke o čemu bi, kako naglašava Medojević, pravi zaštićeni sjvedoci mogli biti Petar Ivanovi. i Tarik Telačević.
''Kriminalci svoj keš ubacuju u banke, koje peru novac. Ja sam optužen da sam prao legalan novac koji je Momir Nikolić podigao sa računa u banci. Ovo će biti prvi slučaj da je je neko optužen za pranje novca koji je podigao sa svog računa u banci i koji je dobijen legalnom prodajom sopstvene kuće. Uvijek sam spreman da pomognem svojoj državu i da svoje znanje i informacije podijelim sa profesionalnim i objektivnim državnim organima. Nažalost SDT pod rukovodstvom Katnića je obični partijski bič za progon DF-a. Istina je uvijek jedna. Ja sam došao u SDT i dao password i tako pomogao SDT-u da preuzmu sadrzaj sa mog kompjutera. Da nijesam dao password oni ne bi mogli da to urade. Neka javnost sudi ko je u pravu, ja ili Katnić'', zaključio je Medojević.
Prema Zakonu o krivičnom postupku, Medojević je morao biti pozvan da da password. To ne znači da njemu forenzičari ne bi mogli da pristupe bez passworda, već da se poštovala procedura. Zakon propisuje da se okrivljeni zove da da pasword, ako ne da tada mu forenzičari pristupaju sami.
