Sezona ljetnjih muzičkih festivala u Crnoj Gori i regionu uveliko je počela. Ulcinjski Southern Soul odsvirao je petu epizodu, Sea Dance četvrtu, a sada čekamo Sea Rock, Lake, Bedem... U međuvremenu, veliki „stariji brat“ iz Novog Sada, EXIT, proslavio je jubilarni 15. rođendan, bilježeći najveću posjećenost u dosadašnjoj istoriji.
Siromašnija ponuda
E sad... Istina jeste da ni Exit nije što je nekad bio, što zbog neminovne smjene generacija, što zbog razvoja muzičke industrije uz sav digital-social networking uticaj.
Exit je katkad zagušen kao neki vašar. Približava se sve više mlađim generacijama i novom svjetskom mejnstrim pop senzibilitetu, dok kvalitetna muzička ponuda lagano jenjava. U principu, ostalo je malo bina koje odišu dobrom energijom i atmosferom kao nekada i koliko-toliko jesu u koraku sa stremljenjima savremene scene.
Takvi su sve mnogoljudnija i svake godine, čini se, veća Dance arena, njen mali simpatični apendiks Happy Novi Sad stejdž i Balkan Fusion koji uvijek napravi mjesta za dobra stara i nova imena sa eks-Ju scene, sa ponekim začinom svjetske muzičke baštine kao što je ovogodišnja veoma zanimljiva Princess Nokia.
Šugejz estetika
Dance arena, jedan od najbitnijih stejdževa Exita, naravno, nema domet koji je imala u zlatno vrijeme, ali svakako nije izgubila na atmosferi i još plijeni provjerenim lajn-apom. Prve večeri predstavio se naše gore list, Audiostorm, samo nekoliko sati prije zvijezde dana - Pola Kalkbrenera. Balkan Fusion stejdž imao je vrlo kul lajn-ap prve noći uz zanimljivu Anu Ćurčin, usvirani i fantazmagorični Pips, Chips & Videoclips, vrlo raspoloženi (iako u očekivanom izdanju) Elemental i, na kraju, iskusnu i energičnu grupu Bjesovi.
Na glavnom stejdžu, ostaće prvenstveno upamćen nastup kultnog škotskog benda i rodonačelnika noiz i šugejz estetike na ostrvu – grupe The Jesus and Mary Chain. Sjajan nastup braće Rid, iskonskih indi veterana, sa odlično odrađenim zvukom, koji je u njihovom slučaju veoma važan faktor, mnogo starih pjesama i nekoliko novih – odlično pakovanje u dobrom starom i atmosferičnom JAMC ključu. Nekoliko standardnih hitova kao što su „Head On“, „Big Yellow Gun“ i „Some Candy Talking“, a potom simbolična „I Hate Rock’n’Roll“ učinili su nastup blago rečeno – neprocjenjivim.
Rokenrol star
Prije braće Rid, briljirao je domaći bend Obojeni program, a poslije ponoći uslijedio je šou samoproklamovane rokenrol zvijezde Lijama Galagera, koji je počeo nastup sa Oasis standardom – pjesmom „Rock’n’roll Star“.
Galager je uz odličnu svirku novog pratećeg benda predstavio materijal sa nove ploče. Ovim nastupom, prvim od pet zakazanih ovog ljeta, ulični bard Mančestera jasno je stavio do znanja da se na njega i dan-danas može ozbiljno računati.
Mnogobrojna publika čekala je „zvijezdu“ pola sata i uspjela da čuje nekoliko odličnih pjesama sa novog albuma „As You Were“, pored čuvenih numera „Morning Glory“, „D'You Know What I Mean“ i pomalo zaboravljene „Slide Away“.
Na koncu, bila je to sjajna rok predstava koja je poslužila kao nepobitni dokaz da Exit, iako daleko od onoga što je nekada predstavljao, još ima kvalitet.
Odlični nastupi
S druge strane, budvanski Sea Dance, mlađi brat festivalskog giganta iz Novog Sada, ima nekih drugih problema. Velike su šanse da mu je možda konačno odzvonilo, poslije godina i godina prepiranja oko zemlje, i to na štetu mnogih ljubitelja festivala kojima je Sea Dance ipak bio bitna stavka na ljetnjoj mapi dešavanja.
Činjenica je kako Sea Dance svake godine ima sve manji i manji prostor koji ustupa opština. Pola lanjske teritorije, automatski slijedi manjak stejdževa. Ove godine su bila samo dva, pored još dva „polu-fiktivna“. Stoga postaje jasnije zašto nemamo interesantniji i kvalitetniji programski sadržaj.
Ne smijemo da zaboravimo da na ovakve manifestacije idemo najviše zbog muzike. Uz predanu organizaciju na plaži Jaz, prethodnih godina imali smo šansu da čujemo neka od bitnih imena savremene muzičke scene – Underworld, The Prodigy, Roisin Murphy, Stereo MC’s, Jeff Mills... Nakon objave ovogodišnjeg lajn-apa nijesmo imali čemu da se radujemo. Džon Njuman je noviji pop pjevač sa nekoliko „sličnih“ hitova, Šon Pol je neko ko je bio na vrhuncu prije više godina, a Fatboy Slim takođe postaje sjenka iz prošlosti. Nego, pored svih zamjerki - htjeli da priznamo ili ne - i Njuman i Pol priredili su odlične nastupe i zabavili publiku.
Koga je briga
S druge strane, na nezadovoljstvo mnogih posjetilaca, Fatboy Slim je izborom i komercijalnom elektronskom muzikom današnjice bio ipak previše naklonjen mlađoj publici, iako je s vremena na vrijeme lukavo provlačio semplove svojih velikih hitova. Na kraju je njegov nastup zvučao kao neka fantazmagorična papazjanija. Ipak, to nije smetalo ogromnoj masi koja je te noći posjetila festival da se dobro zabavi.
Od „malih igrača“, sjajan nastup imali su hrvatska elektro pop grupa Nipplepeople, koja je vješto zaintrigirala i razigrala malobrojnu publiku, i podgorički novi rok sastav Freedom, koji je okupio pristojnih 300 fanova nastupajući u „nezahvalnom“ terminu, u 21 sat.
Na koncu priče, zaključak je jasan: treba biti dovoljno osviješćen i spreman za organizovanje i prihvatanje jednog festivala. U tome su ostali crnogorski festivali, iako sasvim različitog dometa, imali više sreće i razumijevanja od opštinskih vlasti.
Svako ko prođe pored Jaza može lijepo da primijeti koliki je to prostor i zamisli još jedno četiri-pet stejdževa sa još toliko različitih muzičkih ponuda. Onda se možda preispitivanje sadržaja i kvaliteta ne bi nametalo, a neminovna potreba za jednim mejnstrim festivalom bila bi konačno pothranjena.
Ali... je li ovdje nekoga uopšte briga?
Tekst i foto: Damir MURSELJEVIĆ
