Otkako smo ljubaznošću reditelja Gojka Berkuljana dobili na uvid radnu verziju njegovog filma „Iskra“, ne zna se ko je nestrpljivije čekao premijeru – mi ili on. Zato smo kao mali praznik dočekali vijest da će njegov film sa Mirkom Vlahovićem u glavnoj ulozi biti premijerno prikazan u srijedu, 2. avgusta, u 21 sat, na ovogodišnjem izdanju Herceg Novi film festivala.
Berkuljanov film nosi ime po djevojci, mladoj novinarki (sjajna Jelena Simić) koja pokušava da rasvijetli zločine iz devedesetih u maloj sredini. Uporno tragajući za odgovorima, Iskra dolazi do istine koju nije očekivala, nesvjesna da na Balkanu nema nevinih jer – svi smo zbog nečega krivi. To najbolje zna njen otac (upečatljivi Mirko Vlahović), čiji svijet laži počinje da se raspada kada njegova djevojčica nestane.
Njihova priča je must see ovog ljeta, i to ne samo zbog toga što su crnogorski filmovi rijetkost na našem kinematografskom nebu. Berkuljanovi svedeni kadrovi, atmosfera kao iz skandinavskih filmova i vrsna gluma Vlahovića i Simić izazvaće vam štrajk svih dlaka na tijelu.
U susret premijeri, Berkuljan govori za Objektiv o izazovima postprodukcije, očekivanjima publike, saradnji sa glumcima i otkriva zašto smatra svoje ostvarenje djetetom od 40 i nešto godina koje još živi u kući svojih roditelja...
OBJEKTIV: Kad smo razgovarali prošle godine, dok je „Iskra“ još bila u fazi postprodukcije, rekli ste da je ovo film težak za konzumiranje i da ne mislite da je podoban za festivalsku publiku. Ipak, godinu i nešto kasnije, film polijeće sa piste Herceg Novi film festivala. Zbog čega ste se predomislili?
BERKULJAN: Pazite sad ovu političku spremnost! Evo stiže odgovor... Ako se dobro sjećam, mislim da sam tada pričao i o bioskopskim projekcijama, a ne samo o festivalima. Mislim da sam izrazio bojazan da zbog samog žanra filma, kao i specifične strukture, storitelinga i ne tako vesele tematike, „Iskra“ može da djeluje opterećujuće i konfuzno određenom, a možda i većinskom dijelu domaće bioskopske publike. Ipak se bioskopi u Crnoj Gori, nažalost, isključivo koriste kao izvori zabave. To je moj strah, a najiskrenije želim da su ove predrasude samo plod pogrešnog promišljanja.
Što se tiče Herceg Novog, uprkos svim navedenim strahovima, jednostavno sam osjetio potrebu da festivalska publika, koja zasigurno godinama unazad gradi i posvećeno čuva pasiju prema filmu, odgleda „Iskru“ i pruži svoj sud. Od tih ljudi želim da čujem što je dobro, a što loše u mom filmu. Potrebni su mi kako bih kroz njih bolje razumio svoj rad.
OBJEKTIV: Družite se sa „Iskrom“ duže od tri godine. Režirali ste, montirali, radili na scenariju... I sami ste rekli da ste izgubili moć objektivnog procjenjivanja kvaliteta filma - jedva čekate da završite s njim i radite nešto drugo. A šta kažu ljudi, naročito kolege kojima ste pokazivali film, kako im se dopada?
BERKULJAN: Znate kako, kad govorim o svom filmu osjećam se kao otac djeteta koje ima 40 i nešto godina i koje nikako da vam napusti kuću i započne samostalno da živi. Volite ga, pazite ga i znate svaki detalj o njemu, ali ste i veoma neobjektivni kad je to dijete u pitanju.
Tako je meni sa filmom. Toliko je vremena prošlo da mi je nemoguće da uspostavim distancu između samog sebe i „Iskre“ da bih dao objektivan sud. Ukratko, ni sam više ne znam što sam napravio. Ipak, nadam se najboljem.
Na moju sreću, kolege iz Crne Gore i regiona koje su odgledale „Iskru“ mahom su imale pozitivne i ohrabrujuće reakcije. Dobio sam veliku podršku i vjetar u leđa, tako da se nadam da će se trend nastaviti.
OBJEKTIV: Je li osjećaj tegobe zbog odugovlačenja snimanja i postprodukcije zamijenilo uzbuđenje kada je utvrđen datum premijere?
BERKULJAN: Sva ta produkciona agonija već polako pada u zaborav kako se datum premijere bliži. Da li sam uzbuđen? I te kako. Svaki put kad pomislim koliko je premijera blizu počnem da se tresem i kukam kao neka damsel in distress. (smijeh)
OBJEKTIV: Plašite li se reakcije publike? Ili slabijeg interesovanja, upravo zbog toga što je tema teška za varenje?
BERKULJAN: Naravno da se plašim reakcije publike, ali ne zbog tematike kojom se film bavi, već zbog neizvjesnosti i konstantnog preispitivanja da li sam sa ekipom odradio valjan posao. Mislim da je to normalno, kojom god se profesijom čovjek bavio.
OBJEKTIV: Svakako o publici najmanje treba da brinete – veće muke zadaće Vam Mirko Vlahović kada gledaoci „Iskre“ zaviču da mu je ovo uloga života poslije bogate, višedecenijske glumačke karijere. Dijelite li ovo mišljenje?
BERKULJAN: Već sam naglasio da sam svaku dodirnu tačku s objektivnim sagledavanjem „Iskre“ odavno izgubio, tako da ne mogu reći je li ovo uloga života Mirka Vlahovića. Toliku slobodu ne mogu i ne želim sebi da dam, jer se tu lako može zaći u onu degutantnu rediteljsku pretencioznost. Neka publika sudi. Ono što sa sigurnošću znam jeste da je Mirko Vlahović dao enormni kolegijalni, drugarski i glumački doprinos, zbog čega sam mu iskreno zahvalan. Znam da ovaj film ne bi bio isti i izgubio bi na kvalitetu da Mirko nije igrao lik glavnog junaka Petra, Iskrinog oca.
OBJEKTIV: A jeste li promijenili mišljenje o tome da ne želite da prijavite „Iskru“ kao crnogorskog kandidata za Oskara?
BERKULJAN: Not... Yet. (smijeh)
OBJEKTIV: Imate li plan za nastavak festivalskog života „Iskre“ nakon premijere u Novom?
BERKULJAN: Apsolutno želim da „Iskra“ ima dug i lijep festivalski život, zato smo sada ušli u detaljnije planiranje. Vidjećemo gdje će nas sve odvesti.
Da sam megaloman rekao bih Vam kako želim da „Iskra“ osvoji svijet, potom sunčev sistem, zatim da stigne do pojasa Oriona i postane jedan od najcjenjenijih filmova unutar intergalaktičke federacije, ali s obzirom na to da se trudim da ne razmišljam megalomanski, barem ne u tolikoj mjeri, biću srećan koje god domete da dostigne. To me toliko i ne interesuje. „Iskra“ će napokon ugledati svjetlost dana. To mi je važno i apsolutno ništa drugo.
Marija IVANOVIĆ
Autorska ekipa
Pored režije, Berkuljan potpisuje scenario sa Anom Vujadinović i montažu sa Srđanom Stanojevićem. Direktor fotografije je Nemanja Dabanović. Producenti su Marija Nikčevic, Srđan Milošević i Igor Đuranović, a koproducent Ivica Vidanović. U filmu igraju Mirko Vlahović, Mladen Nelević, Jelena Simić, Aleksandar Gavranić, Dragan Račić, Mišo Obradović, Irina Dragojević, Zoran Vujović, Aleksandar Radulović, Karmen Bardak, Jovan Dabović, Marta Pićurić, Slavko Klikovac, Danilo Čelebić i Branka Stanić.
FOTO: Nemanja Dabanović / dizajn postera Srđa Dragović
