Multimedijalni umjetnik, Damir Murseljević, rođen je 1979. godine u Podgorici. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju - Odsjek za grafički dizajn.
U ljeto 2001. godine učestvovao je na radionici stripa na Cetinju, koju je vodio istaknuti francuski dizajner Pascal Rabaté, i napravio strip ''Tago Mago na Hot Rock'' objavljen 2002. godine u časopisu za umjetnost i kulturu - Montenegro Mobil Art.
Ljubav prema fotografiji rodila se još na samom početku studija, i vremenom prerasla u njegov glavni umjetnički izražaj. Za svoj umjetnički fotografski rad koristi isključivo analogne kamere i rad sa filmom.
Do sada je priredio sedam samostalnih izložbi fotografija ( 2007, 2009. i 2017. u Podgorici, 2007. i 2015. u Kotoru, 2016. u Tivtu - Porto Montenegro i 2017. u Novom Sadu) i učestvovao na nekoliko kolektivnih.
U proljeće 2015. godine realizovao je audio-vizuelni multimedijalni projekat pod nazivom „Life’n’perspectives on abstract travels of a genuine crossover“ koji je predstavio autorov fotografski rad od 2000. godine, u KIC-u „Budo Tomović“.
Damir je bio jedan od dva predstavnika Crne Gore na drugim Svjetskim umjetničkim igrama „World Art Games 2015“, u Bratislavi, Slovačka, i takođe jedan od organizatora 3. „World Art Games 2016“ održanih u Podgorici i Sutomoru, Crna Gora.
Sa svojim kratkim filmovima tj. video radovima „The Bob's Friend“ i „Blow Your Tears Dear. The Maker Said“ učestvovao je i na Festivalu alternativnog filma/videa - AVIFest, 2015. i 2016. godine. u Podgorici.
Jedan je od učesnika svjetske izložbe u organizaciji WAG Mexico, održane u Muzeju istorije i umjetnosti grada Guanajuato, na Svjetski dan mira, 21. septembra 2016. godine.
Proteklih petnaest godina Damir je takođe posvetio i marketingu, pozorištu, filmskoj kritici, radijskoj produkciji, a u posljednje vrijeme i socijalnom radu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ležerenost i otkrivanje raznih stvari po prvi put.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Moć samosvjesnosti o širini životnog okruženja i njegovog transcedentalnog dosega.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- S obzirom da se danas bavim baš mnogim stvarima koje volim, od fotografije i filma, dizajna i stripa, crteža i slikanja, do muzike, prvenstveno kroz radijsku djelatnost, mislim da sam se oprobao u gotovo većini stvari koje me zbilja zanimaju.
Mada, realno, nema ništa ljepše nego kad naletiš na nešto što nisi probao nikad da radiš i odjednom se nađeš dobro u tome, tako da je lijepo nemati granica.
E sad, koliko talenta kao takvog tu ima, u svemu tome što radim/o, to je neka druga priča i svakako nije na meni da ga prepoznam ali jeste da eventualno potvrdim, kad mogu. A istina jeste da sam odmalena razmišljao da radim nešto sa životinjama, bilo kao zoolog ili veterinar.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pojma nemam... Možda malo previše impulsivan i netaktičan u određenim situacijama kad bi možda bilo bolje odreagovati suprotno.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Privrženost. Otvorenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Life'n'Perspectives of a Genuine CrossOver“, koji je inače naziv jedne moje video instalacije i albuma grupe Urban Dance Squad, a pretpostavljam da bi volio da me u tom filmu glumi Džef Goldblum recimo.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- S vrha jezika otprilike: Filmska rolna / hokej na ledu / shoegaze / vinyl / škrt na kompilmentima... ali, mislim da bi u ovom slučaju bilo najbolje citirati jednu moju baš dobru prijateljicu koja mi je svojevremeno za rođendan napravila majicu s natpisom - Univerzalni Stručnjak. Eto... :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- „Pecorino romano“, sa malo sosa od trešanja.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Super-junaci su mi generalno nezanimljivi i stupidni, nijesam siguran da bih se sjetio sad ijednog koji zavrjeđuje pažnju, da nije eventualno kakav zaboravljeni anti-heroj.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Pa vjerovatno bi spisak bio poduži kad bih baš o tome razmišljao na taj način, od čuvenih slikara pa do nekih muzičara ili režisera, gdje bi se s njima vjerovatno mijenjao tokom snimanja nekog meni dragog filma/albuma. Ali bi se vjerovatno mijenjao na dan sa junakom mog stripa „Tago Mago on Hot Rock“, to bi moglo da bude zabavno.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Vjerovatno zavisi i u kom dijelu godine je ta „nedelja poslijepodne“, ali ako ne moram da radim nešto, ili nisam u nekom mom umjetničkom kreativnom zamajcu/procesu, onda sigurno gledam filmove.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ah, jednostavno mi je nemoguće izabrati jednu pjesmu, kao ni album ili grupu, film ili što slično od stvari kojima se i sam bavim. Lakše mi je napraviti listu 100 filmova/muzičkih albuma koje treba vidjeti/čuti u životu. Previše stvari mi je drago, ili je uticalo na mene, a dio je moje svakodnevice.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Slabije čitam u posljednje vrijeme, a bogami nijesam ni u pozorište pošao od ko zna kad. Filmove gledam naravno baš često, ali se uglavnom vraćam nekim starim već poznatim ili nekima koje nijesam uspio vidjeti tokom svih ovih godinama.
Recimo, jedan takav stari film koji me je baš oduševio, a nijesam ga nikad gledao prije je Posljednja bioskopska predstava Pitera Bogdanoviča, i više nego sjajno ostvarenje, na nekoliko različitih nivoa.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Pa imam neđe tu listu mjesta koje bih volio da vidim prije smrti, tipa Petra u Jordanu, pustinja Atakama u Čileu, Maču Pikču u Peruu, staza divova u Irskoj, Pamukale u Turskoj, ili vulkan Bromo u Indoneziji.
A pored ovih i mnogih drugih vjerovatno, pretpostavljam da bih najradije pošao i na mjesta koja su samo neke ulice, ćoškovi, ili jednostavno djelovi gradova gdje su snimljene scene iz meni omiljenih filmova.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- U zavisnosti od toga što je „to“ što se govori, ali uglavnom se roditeljima, tetkama i sestri može reći sve to uključujući i par, ali baš malo dragih ljudi, čitaj prijatelja.
Čemu se uvijek obradujete?
- Vjerovatno se najviše obradujem kada se iznenadim/oduševim nekim svojim kadrom na tek razvijenom fotografskom filmu, a i kad poslije mnogo godina provalim da je neka pjesma od nekog autora, a ne od nekog drugog, ili čak nekim filmom koji ganjam godinama da pogledam i on stvarno bude i više od očekivanog.
Da li za nečim žalite?
- Ima sigurno par stvari iz prošlosti koje bih volio da nijesam uradio, ili da sam se barem drugačije ponio u tim situacijama, ali generalno ne znam koliko bi to promijenilo suštinu mog sadašnjeg života, tako da generalno mislim da ne treba pretjerano žaliti, već shvatiti kao stvari koje su se trebale tako desiti, i tačka.
Bez čega ne možete?
- Pa čudno je ustvari kad se čovjek nađe u nekoj specifičnoj situaciji i skapira kako ustvari može da živi bez svega onoga bez čega je mislio da ne može zamisliti svoj život. Tako da mislim da mogu bez svega toga što smatram/o prebitinim.
Ali, naravno da bih volio da ne ostanem bez mog analognog fotoaparata, i mojih najdražih ploča recimo, mogućnosti da pođem na meni draga mjesta u prirodi, i naravno određenih ljudi koji su (p)ostali sastavni dio mog života.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Teško da bih baš znao sad odgovor na takvo pitanje, ali svakako smatram da treba da se često izvinimo za razne čak i male stvari u životu koje zgriješimo prema nekome, i ponekad čak nehajno uvrijedimo bližnje, i mislim da ne treba da nam bude teško da se izvinimo. Meni sigurno nije teško.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mogu još dugo, dugo da se bavim svim kreativnim stvarima koje me zanimaju i danas, i svima ostalima na koje naletim u budućnosti. Ukratko, da me prvenstveno dobro služe oči, uši i ruke, i sve što ide uz to.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Vratiti sebe.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Posjetio mjesta sa gore pomenute liste, i odgledao što više filmova koje nijesam uspio do tada, i preslušao što više muzike koja je sa liste favorita, i sve to uz adekvatno društvo ili partnera, naravno.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ležeći negdje mirno u prirodi, može i na 2000m a može i na 20cm od nivoa vode, nebitno.
Koji bi bio Vaš epitaf ?
- Poptuno nebitno, pretpostavljam da ako mora da se napiše, neko će ga sastavit da ne moram ja.
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva, Gabriele Bertoni, Una Jovović
