Moderator večeri bio je pisac, književni kritičar i antologičar Bogić Rakočević.
„Suncokreti na Trafalgaru“ je zbirka izabranih i novih putopisa, zapisa i reportaža koja je izašla 2015. godine u izdanju podgoričkog Unireksa i 14. je knjiga u kojoj autor opisuje svoja putovanja svijetom.
- To su putopisne reportaže gotovo sa svih kontinenata, a najviše iz Sjedinjenih Američkih Država, zatim Australije, Kine, Rusije, Latinske Amerike i one predstavljaju uglavnom susrete sa našim ljudima koji žive u svijetu, ali i sa domicilnim stanovništvom. Sve su te zemlje jako interesantne, ali ako pitate koja je meni bila najinteresantnija, to je Latinska Amerika i Buenos Aires koji je divan grad. Tamo je sve reportaža, samo treba znati gledati - kazao je Vuković.
Iza njega je i bogato novinarsko iskustvo. Radio je kao direktor Informativno-dokumentacionog centra, potom kao glavni i odgovorni urednik Tanjuga i dnevnog lista Pobjeda. Veoma je optimističan u vezi sa novinarstvom u Crnoj Gori danas.
- U crnogorskom novinarstvu je dobro što ima sve više medija. Postoje, recimo, četiri dnevna lista. To je nekada bilo nezamislivo. Imate niz televizija, niz mladih novinara, što je svakako dobro. Kakvi smo mi takvo je i novinarstvo, a ima puno mladih i talentovanih ljudi, pa vjerujem da crnogorsko novinarstvo može da bilježi samo uspjeh i napredak. Naravno, treba raditi s novinarima, negdje ima manje negdje više slabosti, ali je dobra perspektiva u svakom slučaju - zaključio je Vuković.
Peta postavka u okviru likovnog programa Barskog ljetopisa biće sjutra otvorena u Galeriji „Velimir A. Leković“ u 21 čas. Riječ je o postavci „Njegoševa nebeska svjetlost“ Mihaila Muja Jovićevića koju će otvoriti selektor likovnog programa Ljetopisa mr Milun Lutovac.
Mihailo Mujo Jovićević završio je Akademiju likovnih umjetnosti i postdiplomske studije u Beogradu. Slikarstvo je studirao kod Mila Milunovića, a konzervaciju kod Milorada Medića. Upoznao je tehnike fresko-ikonografskog i štafelajnog slikarstva, kao i tehnologiju izrade mozaika i duboreza. Učestvovao je u skoro svim velikim restauratorskim poduhvatima u Crnoj Gori, poput Manastira Piva i Rimskih mozaika u Risnu, a „osvježio“ je i tako sačuvao više od 1.500 slika iz fonda Narodnog muzeja na Cetinju. Predavao je u Cetinjskoj gimnaziji i bio profesor na Kulturološkom fakultetu i Likovnim akademijama na Cetinju i u Trebinju. Dobitnik je najprestižnijeg nacionalnog priznanja, Trinaestojulske nagrade.
