Nakon uvodnog obraćanja selektorke književnog programa Festivala, Mile Čordašević koja je, u ime organizatora, poželjela dobrodošlicu Čaru i publiku upoznala sa sažetom biografijom autora, riječ je preuzela moderatorka večeri, dr Gordana Leković. Ona je svojim pitanjima o tematskim i idejnim slojevima, poetici djela i stvaralačkom postupku vodila prisutne kroz analizu ovog inače zanimljivog i originalnog romana, koji je u vrijeme objavljivanja 2015. godine uzburkao slovenačku javnost.
- U Jugoslaviji smo pravni sistem poštovali na taj način što smo tražili rupe u njemu. Evropa je poštovala zakon, mi smo tražili rupe. To je vjerovatno normalno kad si manji narod, kad odlučuju negdje drugdje, a ti treba da preživiš, da ti preživi porodica, susjed… pa uradiš šta treba da uradiš. Ako treba da ideš iza zakona to ćeš i uraditi za porodicu. Ja bih to uradio i to je normalno. Ali, ako to radiš petsto godina, to postaje neki instinkt, za koji i ne znaš da funkcionišeš po njemu - objasnio je Čar.
Mehanizmi po kome Aleš Čar ono konkretno u vremenu i prostoru - duh jednog perioda, način života uslovljen tačno određenim društveno-političkim uslovima - uzdiže na nivo univerzalnog, razlozi su zbog kojih je ovaj roman prihvaćen i čitan u svim djelovima bivše Jugoslavije.
Za ovaj roman, tvrdi autor, veoma je važno i mnogo toga je zapravo iskustvo iz života. Inače, prema njegovom mišljenju književnost i pisanje otvaraju prostor „stvarnije stvarnosti“, posebno kada se zađe u teme porodice i autobiografije kojima i najmanjim pokretom može početi da se nanosi bol ljudima. U tom slučaju se ono napisano apsolutno konstatuje kao realnije od realnog, jer „to sad jeste, to postoji među ljudima, u prostoru i u njihovoj intimi“.
Multimedijalni program „O Njegošu i Lubardi“ biće večeras priređen u okviru likovnog programa Barskog ljetopisa, na tvrđavi Besac iznad na Virpazara od 19 časova.
Program čini izložbe Petra Vujoševića „Naša tvrda postojbina“ i promocije knjige Miluna Lutovca „Stih i slika“ o kojoj će govoriti prof. dr Saša Brajović, mr Petar Vujošević i autor.
- Kada pomislimo na Lubardine slike, iskrsne jedna gama boja od srebrenkasto sivih, sinjih, pastelno plavih, azurnih do modrih i svijetlo ljubičastih, a to je upravo boja svjetlosti koju reflektuje kamen ovog podneblja. Te stijene, suština ovog predjela i jesu najznačajniji Lubardin motiv... Poigravajući se ovim faktima, Lutovac nenametljivo, ali upečatljivo opisuje Njegoševe stihove kroz Lubardinu prizmu: „Njena tužbalica (sestre Batrićeve), koja se kao rasuto srebro, razliva predjelom“. Tako se stvara jedan vrtlog tumačenja Lubarde iz Njegoša i Njegoša iz Lubarde – zapisao je Vujošević u recenziji ovog djela.
