Ne postoji više ništa što crnogorska ekipa može da uradi kako bi uvjerila Komitet da crnogorski jezik nije „varijanta srpskog jezika koji se govori u Crnoj Gori“, već da ima svoju lingvističku prepoznatljivost i zaseban istorijski razvoj. Kompletna dokumentacija, reference, preporuke i podrška iz regiona već odavno su proslijeđeni u Ameriku. Međutim, iz Vašingtona je manje-više stizala jedna te ista poruka - da ih još niko iz Crne Gore nije ubijedio da crnogorski nije varijanta srpskog.
Posljednji put su to saopštili u februaru 2014. godine i zatražili dodatnu dopunu dokumentacije. Od tada im se gubi svaki trag, na mejlove ne odgovaraju, a Crnogorcima je ostalo jedino još da preko diplomatskih kanala lobiraju da se ova osjetljiva identitetska priča konačno razriješi u korist naše države.
Pismo Ambasadi
U rješavanje ovog problema nedavno se uključio i ministar kulture Janko Ljumović, koji je 5. juna poslao pismo ministru vanjskih poslova Srđanu Darmanoviću. Pismom, u koje je Pobjeda imala uvid, Ljumović ukazuje da Komitet iz Vašingtona još nije dostavio odgovor na dopunu dokumentacije koju je Nacionalna biblioteka poslala u septembru 2015. godine.
- Shodno navedenom, a uzimajući u obzir da proces dobijanja međunarodnog koda za crnogorski jezik smatramo značajnim sa apekta zaštite, očuvanja, ali i međunarodne promocije crnogorskog jezika, posebno u svijetlu pridru- živanja Crne Gore Evropskoj uniji, molimo Vas da, u skladu sa svojim nadležnostima, na međunarodnim adresama koje smatrate relevantnim podržite ovu inicijativu, te uputite urgenciju Tehničkom komitetu u odnosu na dostavljanje zvaničnog odgovora – zapisao je ministar Ljumović.
Deset dana kasnije, tačnije 15. juna, iz Ministarstva vanjskih poslova upućeno je pismo Ambasadi Crne Gore u Vašingtonu, u kojem se od ambasadora Nebojše Kaluđerovića traži da obavi konsultacije sa predstavnicima Tehničkog komiteta i urgira za dostavljanje odgovora u vezi sa kodifikacijom crnogorskog jezika.
Godina za godinom
Nacionalna biblioteka Crne Gore ,,Đurđe Crnojević“ još od 2008. godine sprovodi aktivnosti u vezi sa kodifikacijom crnogorskog jezika, budući da je slanje zahtjeva i aplikacija u njenoj nadležnosti. Prvi pisani zahtjev za dodjelu međunarodnog koda Biblioteka je uputila Tehničkom komitetu 30. jula 2008.
Odgovor je stigao tek 30. januara naredne godine. U mejlu, koji je potpisala Rebeka S. Gunter, saopšteno je da je Komitet raspravljao više puta o crnogorskom jeziku i stav je bio da se „radi o varijanti srpskog jezika koji se govori u Crnoj Gori“. Takođe, predložili su primjenu varijantnog koda srp-ME, osim ukoliko se ne pošalju dodatne informacije za razumijevanje značajnih lingvističkih razlika između dva jezika.
- Posebni kodovi se dodjeljuju na osnovu lingvističkih razlika, a ne na osnovu političkih ili geografskih – poručila je Gunter.
Nacionalna biblioteka je, u saradnji sa Institutom za crnogorski jezik, tek dvije godine kasnije, odnosno 12. decembra 2011, uputila popunjenu aplikaciju na adresu Komiteta, o čemu su dopisima, između ostalih, obavijestili i Ambasadu Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. S obzirom na to da duži period NBCG nije dobila nikakvu povratnu informaciju od Komiteta, koji se inače sastaje samo jednom ili dva puta godišnje da razmatra i odlučuje o zahtjevima, tadašnja direktorica Nacionalne biblioteke Jelena Đurović obratila se tom tijelu 12. oktobra 2012. sa pitanjem u kojoj fazi razmatranja se nalazi poslati zahtjev. Aplikacija je ponovljena 18. marta 2013, a ovaj put pismo je proslijedio Institut za standardizaciju Crne Gore – ISME.
U pismu je ponovo upućen zahtjev da se dodijeli kod za crnogorski jezik i to dvoznamenkasti ME i troznamenkasti MNE. Aplikaciju je popunila NBCG, a poslato je i pismo podrške od ISME.
Opasna praksa
Odgovor je stigao tek 7. februara 2014. godine. U mejlu, koji je poslao Džon Zagaz, navodi se da se Komitet u međuvremenu reorganizovao i nije se sastajao, ali da i dalje među članovima preovladava stav da je crnogorski varijanta srpskog jezika. Sugerisano je i da je potrebno detaljnije razjasniti razlike između dva jezika.
- Prije nego što ponovo zvanično budemo glasali o ovom pitanju, članovi Komiteta su me zamolili da od vas dobijem objašnjenje kako građani Crne Gore mogu prepoznati da li je tekst na crnogorskom ili na srpskom jeziku – poručio je Zagas. Bez jasnog principa odvojenosti, prema njegovim riječima, crnogorski zahtjev samo će unijeti konfuziju u situaciju jezičkog kodiranja.
- U bibliotečkom kontekstu, ljudima koji primjenjuju kod trebale bi smjernice o tome kako pravite razliku između jezika. To će stvoriti problem za IT i u bibliotekarstvu, ako je pretpostavka da su „knjige objavljene u Crnoj Gori na crnogorskom“ ili „tekst iz Crne Gore na crnogorskom“. Određivanje jezika nekog djela ponaosob može da se svede na korišćenje mjesta u kojem je objavljeno: ako je objavljeno u Crnoj Gori mora biti na crnogorskom, a ako je objavljeno u Srbiji mora biti na srpskom. To je opasna praksa, zato što možete imati Srbe čiji su radovi objavljeni u Crnoj Gori i stoga mogu da prigovore što im je jezik identifikovan kao crnogorski. Želimo da spriječimo remećenje prakse i politike katalogizacije i osiguramo stabilnost i kontinuitet u sistemu kodiranja – zapisao je Zagaz i dodao da ne može garantovati da će drugo glasanje o kodu za crnogorski jezik biti pozitivno.
On je ukazao i da je Komitet rješavao sličnu situaciju i kada su u pitanju flamanski i holandski, kao i moldavski i rumunski jezik. U oba slučaja, riječ je o jezicima koji se podudaraju, bez obzira što imaju različita imena.
- Ovu situaciju rješavamo dodjeljivanjem varijantnih imena jezika, ali i korišćenjem istih identifikatora. Na primjer, moldavski i rumunski su kodirani sa „rum“, a holandski i flamanski sa „dut“ – naveo je Zagaz.
Formiranje Komiteta
Kako bi odgovorili na sva dopunska pitanja koja je poslao Zagaz, Nacionalna biblioteka je u februaru 2014. pokrenula inicijativu za formiranje crnogorskog komiteta ISME/TK 016 - Kodifikacija jezika. Komitet je osnovan 5. juna 2014. godine, a za članove su odabrani Adnan Čirgić (predsjednik), Jelena Bašanović-Čečović (CANU), Bosiljka Cicmil-Vuković (Univerzitetska biblioteka), Vesna Kilibarda (Matica crnogorska), Mladen Lompar (Crnogorski PEN centar), Jelena Šušanj (Institut za crnogorski jezik), Milenija Vračar (NBCG) Vjenceslava Ševaljević (NBCG) i Danka Tiodorović (ISME, sekretar).
Na inicijativu tadašnje direktorice Biblioteke Jelene Đurović Komitet je obezbijedio pismenu podršku nacionalnih bibliografskih centara Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije i Bugarske, koju je poslao kao dopunu zahtjeva za dobijanje koda. Pripremio je i paralelne analize tekstova na crnogorskom i srpskom jeziku, koji su objavljeni tokom 19, 20. i 21. vijeka, a urađen je i dokument ,,Istorijski kontekst i osnovne gramatičke razlike između crnogorskog i srpskog jezika“.
Uz to, sva dokumenta su prevedena na engleski jezik. Kompletnu dokumentaciju Nacionalna biblioteka je proslijedila u Vašington u septembru 2015. godine, ali Komitet do danas nije odgovorio u pisanoj formi. Jedino je u junu prošle godine pozitivan signal stigao od bibliotekara savjetnika u Kongresnoj biblioteci Karla Depuisa Lopeza, koji je Jeleni Đurović na sastanku Upravnog odbora ISSN centra u Parizu saopštio da će se pitanje kodifikacije crnogorskog jezika riješiti u „narednih šest mjeseci“, te da se možemo „nadati pozitivnom ishodu“.
Ispostavilo se da ni ova procjena nije bila tačna i sada je, po svemu sudeći, diplomatija jedina nada za Crnu Goru.
Rakočević: Jedino nam preostaje da čekamo
Direktor Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ sa Cetinja Bogić Rakočević potvrdio je za Pobjedu da je prije nekoliko dana poslao novi mejl Tehničkom komitetu u Vašingtonu.
- Prošle neđelje sam im poslao dosta fleksibilno pismo, donekle sa jednim molećivim tonom, da uzmu u obzir našu situaciju i da konačno odluče. Ne želim da ih naljutimo, jer ako nas odbiju, onda smo već u velikom problemu i sve će dalje ići puno teže – kazao je Rakočević.
Prema njegovim riječima, urađeno je sve što se moglo uraditi.
- Jedino nam preostaje da čekamo. Oni nemaju tu vrstu obaveze da brzo odluče, mogu godinama da odugovlače. Sa druge strane, od nekih mojih izvora čuo sam da određene strukture iz Crne Gore i regiona lobiraju da mi nedobijemo međunarodni kod – kazao je Rakočević.
On nije mogao da objasni šta će se desiti ukoliko odgovor iz Vašingtona bude negativan.
- Niko nije znao da mi da precizan odgovor šta su nam dalje opcije ako nam oni negativno odgovore, jer je Tehnički komitet jedino tijelo koje o tome odlučuje. Bolje i malo pričekati nego da nam, ne daj bože, negativno odgovore – kazao je Rakočević.
Pobjeda
Komentari (23)
O Crnogorcima Ljuba Nenadovića (Pisma s Cetinja) Pametnome jasno da smo dva različita naroda i da dva različita jezika ZBORIMO. Śedim i umalo se opučih sad. "U svim školama jezik je - crnogorski; u mnogome različan je od onog priznatog,lepog jezika na kom je biblija prevedena. Govorio sam jednom prilikom na Cetinju, da bi trebalo, radi književnog jedinstva,da uvedu onaj jezik kojim se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. Taj jezik, na kom se dosad najviše pisalo i radilo ostaće za svagda kao srpski književni jezik. Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika, nego što je izmeđ portugalskog i španskog. Ja ne kažem koji je jezik lepši, samo napominjem, da bi za ljubav književnog jedinstva, trebalo da manjina pristupi većini, i da svi, koji jedno srpsko ime na sebi nose, počnu i jednim jezikom pisati. No na Cetinju ni malo nisu skloni tome. Oni vele : mnogo je lepše i običnije kazati: lijepa bijela sijeda kosa u đeda ; nego
Daj više druže sjašite s tom pričom o jedinstvu i prisajedinjenju. Vi biste da iskorijenite crnogorski identitet, da ne pokopate da ne postojimo. Da ne prisajedinite Srbiji kao dio Srbije, pokrajinu, oblast. Ta priča ne pije vodu. Te fore "mi smo bratski narod", "ista ni je vjera", "isti običaji", "isto zborimo", mačku o rep. Nit su ni iste svadbe, nit isti običaji, u Crnu Goru je plemenska zajednica bila u Srbiji ne, u Crnu Goru postoji inat u Srbiju ne, crnogorci nikad vjernici nijesu bili, vjera im je nametnuta. Puštite ne više da Ve zamolim. Svako svoj posa`. Dođite kod nas, kupajte se, uživajte, možemo pit kafu i rakiju. Ali ne dirajte ne po tim pitanjima. Vazda smo posebni i jedinstveni bili. Jedina svijetla tačka na balkanu i neosvojiva tvrđava od strane Turaka! Upamtite to!!! E VIVA!!! Da je vječna!!!
Da pokušam postaviti pitanje koje mom saradniku ne pustiste: Treba li se čuditi ako oni sjutra ne budu u stsnju shvatiti da mi danas imamo Crnogorsko more iako je do juče ono bilo Jadransko?
Ucijosam Srpskohrvatski ili obratno kako kome odgovara.Crnogorski pa neka bude zasto ne mene ne smeta nevidim zasto tolika buka oko toga.
Prvo: Amerika, Australija, Brazli, Kanada itd sve su to bivše kolonije, i zato koriste jezik zemalja koje su na tim teritorijama vršile kolonizaciju, ali Crna Gora nije bila ničija kolonija i niko nema pravo da nama nameće svoje ime jezika. Drugo: "Američki jezik" je bio predložen još dok su se Amerikanci oslobađali Britanske hegemonije, i kao takav jest prihvaćen u nekim Američkim državama kao što je Ilinois, đe je uveden i u ustav, baš pod imenom Američki jezik, a ne "Američki Engleski". Evo kao što to možete viđeti, Ustav Ilinoisa iz 1923. godine deklarisao je Američki jezik kao zvanični: http://www.languagepolicy.net/archives/american.htm Treće: Austrijanci i Njemci nijesu "isti narod", samo imaju veoma sličan ali ipak različit jezik koji se iz politikantskih razloga naziva "njemačkim", iako se većina Austrijanaca smatra zasebnim narodom, te su takođe tražili da se njihov jezik proglasi zasebnim: http://www.pcnen.com/portal/2004/08/20/austrijski-pisci-traze-austrijski-jezik/
NIJE STVAR U TOME VJERUJU LI ILI NE,NEGO JE LI POSAO ODRADJEN KAKO TREBA.NIJE URADJENO ŠTO JE BILO POTREBNO DA BI CRNOGORSKI JEZIK BIO KODIRAN.LJUDI KOJI RADE NA TOME TREBA ,PO ONOME ŠTO SAM ČITALA I ČULA, DA DOSTAVE KOMITETU ODREDJENI BROJ KNJIGA ŠTAMPANIH NA CRNOGORSKOM JEZIKU,ŠTO NIJE URADJENO.AKO JE TO TAČNO,MALO JE REĆI DA JE SRAMOTA.
Amerika je cak sto vise vodila krvavi oslobodilacki rat al opet je zadrzala engleski jezik tj nije se jeziku osvetila i prognala ga.
Vi ocito nemate pojma da je Englaski kao zvanicni jezik USA usvojen sa malom vecinom u Kongtresu (u odnosu na Njemacki). Jednostavno nijesu mogli usvojiti lokalni (indijanski jeizk/e) pa su kao prakticni ljudi odluciji da usvoje jezik kojim je govorilo najvise useljenika u USA (Englezi i Irci). Takodje do osnivanja USA, oni su bili kolonija UK i citava administracija je vodjena na Engleskom. Njima nije trebao jezik da "po-amerikance" stanovnistvo. Dovoljna je bila nova nezavisna drzava i identitet je stvaran preko te drzave - a ne preko crkve ili jezika (ka u Srba).
Ne moš to poredit, jer su evropljani - englezi naseljavali Ameriku i ostavili engleski jezik. Crna Gora je vazda naseljena bila i neovisna. To je druga priča. Što se imena jezika tiče to je toliko puta prežvakana tema ali ajde da ponovimo. Vuk S.K. je prepakovao pismo od bugara: Ćirila i Metodija i nazva` ga kako njemu i srbaljima odgovara: "srpski" jezik. Iako znamo da se taj jezik i gramatika nijesu nikad upotrjebljavali u Crnoj Gori. Za vrijeme Balšića, Crnojevića bio je staroslovenski jezik. Dok su Petrovići pisali jezikom koji ni po čemu ne može biti srpski jezik (posebno Njegoš) jer se gramatika i način pisanja ne poklapaju sa srpskim jezikom i gramatikom. Pa zaboga, postojao je prijevod Gorskog Vijenca na srpski jezik. Koji veći dokaz od toga treba? Ovo što se radi je "jalova" rabota Dupe-esa koji su opet počeli da srbuju. Jer njiovo članstvo više od 50% čine po-srbice.
Kako se Englezi nijesu sjetili britanskog, ili oni belgijskog, austrijskog....CG je zemlja srpskog jezika.
A STO NE BI SRBIJA BILA ZEMLJA CRNOGORSKOG JEZIKA?
Eve mene poliglota bre . Ja sve te jezike bivse Jugoslavije razumijem i pricam pa cak pomalo i albanski jedino mi malo cirgilica zapinje .
Zato što oni već imaju svoj jezik, onaj po standardu Dositeja Obradovića, naime, radi se o štakavskoj ekavici sa mnogobrojnim elementima torlačkog govora i nekih crkveno-slovenskih izraza, to je njihov izvorni jezik, prije no što preko Vuka pokradoše riječi iz crnogorskog, bosanskog i hrvatskog jezika, te ih proglasiše za "srpske reči" (iako ih niko u Srbiji nije ni koristio prije Karadžićeve asimilatorske jezične reforme). Neka se oni vrnu svom oriđinalnom jeziku i neka ostave naški tj crnogorski na miru, već nam je dosta političkih grešaka i sadašnje vlade, kao i one iz 19. vijeka koja nas je zamalo uništila svojom naivnošću i pohlepom, što je dovelo do eskalacije kobne 1918. godine. Ne ponovili se više nikad takvi zabludnici na vlasti, no kao što rekoh, ni sadašnja vlada nije za pohvalu, budući da se uopšte ne bori za ono što je naše crnogorsko.
Nesto nije logicno u ovoj stvari? Naime, taj famozni Komitet je vec prihvatio Hrvatski i Bosnjacki jezik. I tu se radi o, navodno, "istim jezicima" sa Srpskim, I sva problematika je identicna sa slucajem Crnogorskog jezika. Objektivno, mi bi trebali da imamo prednosti, jer imamo i razliciti pravopis od Srpskog (tri slova - koja nemaju ni Srpski, ni Hrvatski, ni Bosnjacki jezik), sintaksu, itd.? Neka nam objasne na osnovu cega su odobrili kodove tim jezicima a odbijaju da daju Crnogorskom? Mislim da grijesimo. Treba ici najostrije i zaprijetiti Komitetu da cemo ih tuziti za odugovlacenje i neprincipjelnost u radu - koja nanosi materijalnu i nematerijalnu stetu drzavi CG i grdjanima CG. P.S. Bice da u Komitetu postoji uticaj srpskog lobija koji utice da odbiju ili zadrzavaju odluku o Crnogroskom jeziku? Ne treba zaboraviti da je veljesrpska propaganda ubijedila neke da je Crnogorski jezik "izmisljen" ili "arhaican" (otpor prema 3 slova koja se vjekovima koriste u nasem govoru).
Pošiljaocima molbe za dobijanje Koda, nedostaje: 1.Vjera u crnogorski jezik, kao poseban 2. Energija da se za to bore. Molećivo pišete, mlako zborite pa ko bi vam vjerovao. Uostalom to pravo nam niko ne može osporiti jer razlika između srpskoga, bosanskoga i crnogorskoga jezika postoje i ima za to podosta dokaza. Samo treba da nam je stalo i da dostavimo dokaze i njima ubijedimo "one tamo". A kao i za svaku drugu stvar koja se međunardono rješava mora biti uključeno nadležno ministarstvo, a ono je tek sad uključeno!? Toliko o želji. Molitve su za drugu instituciju, nedržavnu. Kako vidim strah je jedne da ne dobijemo a druge da dobijemo. Puče kolan svečevoj kobili dok se to riješi.
Pa i Ameri pricaju engleski pa sto im fali ? Kako se oni ,zaboga , ne sjetise da dodaju dva indiijanska slova i svoj jezik nazovu americki ?
http://www.portalanalitika.me/clanak/274391/drzavotvornost-je-stvaralac-svega-crnogorskog-rastko-nemanjic-je-bio-prvi-duhovni-osvajac
Engleski jezik je u Ameriku stigao kolonozacijom. Slično je i sa Kanadom, Australijom, ... Crnogorci su starośedioci i nijesu kolonizovali CG iz Srbije. Prije će biti obratno. Jezik se u CG do knjaza/kralja Nikole zvao crnogorski i naški i , kako piše Ljuba Nenadović prilikom pośete CG u doba knjaza Danila, razlikovao se od srpskog kao portugalski od španskog. Ideja o Jugoslaviji i jugoslovenskoj naciji je propala zbog srpskog i hrvatskog nacionalizma, samim tim se resetujemo na prethodno. Vraćamo se sebi i svom jeziku.
Njima u vašingtonu upravo treba objasniti da je Srpski u stvari formiran na bazi Crnogorskog jezika , tj. da Srpski jezik nije srpski već Crnogorski koji je Vuk prekomponovao i plasirao Srbima, koji su sve što valja u srbiji pokupili ili bolje reći pokrali od Crnogoraca, pa i ljude.
PA VUK NIJE DONIO CRNOGORSKI IZ SRBIJE NEGO ODNIO CRNOGORSKI U SRBIJU, STO SE TI LINGVISTI NE OGLASE?
Oni imaju svoj jezik, mi svoj. Bolje da su oni "krali" od nas nego mi od njih. Mi smo očuvali svoj jezik kako god da odluči nekakav komitet i to će se riješiti. Ne može niko izlobirati suprotno volji Crnogoraca. To potvrđuje istorija. Svi koji su pokušali poraženi su
