“Baka mi je rekla da sam postala djevojka i da moram znati da imam brata. Ja sam to prihvatila, ali nisam ga tada tražila, jer nisam ni našeg oca poznavala”, prisjeća se Miljuš.
Kaže da je očev nemirni duh, u kombinaciji sa alkoholom, bio razlog što je rasla bez porodice.
“Naš otac Živko je prvo bio u braku sa Predragovom majkom i njega su dobili 1967. godine u Bijelom Polju. Nakon toga se razveo sa njom i oženio se mojom majkom u Beogradu. Ja sam rođena 1969. godine, ali i nas je ostavio kada sam ja imala dvije godine i nikada nas više nije posjetio, niti se javio”, kazala je ona za “EuroBlic”.
Kaže da je uvijek razmišljala o tome da negdje postoji njen brat. Pokušavala je i nekoliko puta da sazna nešto o njemu, ali bezuspješno. Međutim, jedan klik na računaru, prije par dana, sve je promijenio.
“Ukucala sam na internetu njegovo ime i prezime, ali nije bilo Facebook profila pod tim imenom. Pojavio mi se profil etno sela u Bijelom Polju, a onda sam skupila hrabrost i poslala poruku na tu adresu”, sazala je Mijušić.
Kaže da je u poruci navela svoje ime i prezime i rekla da traži brata Predraga.
Osoba sa druge strane joj je odgovorila, tražeći ime oca, a potom i njen broj telefona. Za nekoliko minuta telefon je zazvonio.
“To je bila Brankica, Predragova ćerka. Rekla mi je da je sve tačno što sam napisala. Objasnila mi je da je moj brat vlasnik tog etno sela i da će mi se ubrzo javiti jer je na putu”, priča ona u nevjerici.
Ubrzo je uslijedio i poziv od brata. Stanka kaže da nikada neće zaboraviti taj razgovor.
“Sejo moja, znaš li ti koliko godina ja tebe tražim? Naš otac mi je rekao da se ti zoveš Danka. To mi je prvo rekao kad me je pozvao”, priča ona.
Dodaje da je, pored potrage pod drugim imenom, bratova potraga za njom bila otežana i zato jer je prije 20 godina odselila iz Beograda za Prijedor, gdje se udala i promijenila prezime. Samo nakon par dana od razgovora, Stanka je otišla na tri decenije iščekivani susret sa bratom, ali i širom porodicom, jer je u Bijelom Polju bio organizovan tradicionalni susret Vukovića.
“Kada smo se prvi put vidjeli nismo mogli da vjerujemo. Ja sam bila u šoku i tražila vodu i šećer, a on je sa suzama u očima stalno ponavljao: ‘Sejo moja, hvala ti što si me našla’”, kaže ona.
Ističe da je najteži momenat bio posjeta očevog groba.
“Nas dvoje smo otišli na grob oca Živka, koji je umro prije devet godina, i na tom mjestu sam mu oprostila sve, jer, kako moj brat kaže, ljudski je praštati”, tvrdi ona.
Dodaje da je Predrag oca Živka u njegovom rodnom Kotoru pronašao prije 15-tak godina.
Navodi da je sada spokojna i da ide kroz život bez imalo straha.
“Bez obzira što imam dvoje djece, ja sam sada konačno našla mir. Neka je moj brat tu, da znam da imam nekoga”, kaže ona.
Dodaje da njen brat ima četvoro djece, ali da je uvijek tragao za jedinom sestrom.
“Nevjerovatno je koliko imamo istih interesovanja. Oboje smo završili srednju građevinsku školu, volimo streljaštvo i planinarenje. Ja obožavam da skupljam starine, a on ima etno selo sa raznim starinama”, priča Stanka.
Kodex.me
