Prvo i najvažnije: silna halabuka na socijalnim mrežama kojom je dočekan ovogodišnji program nikšićkog Lejk festa samo je dokaz da su organizatori prethodnih godina odradili dobar posao. Svaka kritika dolazi iz usta vjernih posjetilaca koji su utočište rokenrola u sjenci topola kraj Krupca prihvatili kao nešto lično, blisko i dragocjeno.
Fanovi festivala nijesu loše reagovali poslije predstavljenog programa sedmog izdanja festivala samo zbog izostanka velike zvijezde iz inostranstva, što Manu Chao apsolutno jeste bio prošle godine.
Sizifov posao
U velikoj utakmici sa ostalim festivalima u istom periodu, borbi da se ispune finansijski zahtjevi ili hirovi zvijezda, Manu Chao je bio džekpot. Veoma je teško ubosti takvu veličinu dvije godine zaredom, posebno kada igrate sa objektivno ograničenim ulogom. Finansijska računica je Sizifov posao, a to najbolje znaju organizatori Lejka kada na dan promocije festivala, u nizu sponzora na samom kraju stola, nađu mjesto za Seja Saksona iz Zabranjenog pušenja.
Nego, nije to toliko bitno. Mnogo je važnija činjenica da festival i dalje luta i traži identitet kada je zvuk u pitanju. Sigurno neće izgubiti nikoga od kampera koji su, šćućureni pod branom, prepoznali i pronašli nešto zaista posebno na Krupcu. Ali – baš zbog njih je Lejk fest morao mnogo bolje da uradi „domaći zadatak“.
Domaći bendovi
Na osnovu ovogodišnjeg lajn-apa, teško je zaključiti da Lejk fest radi dovoljno na promociji domaćih bendova. Mikrokozma, najozbiljniji crnogorski rokenrol bend, dobio je termin od 19 sati prvog dana, i to za svirku od 40 minuta! Zar termin i minutaža koji su vrijedni kakvog „lijevog“, gimnazijskog benda ili gradskog bleh-orkestra da se dodijeli energičnoj trojki kojom možemo i treba da se pohvalimo brojnoj publici iz regiona? Svakako imamo domaćih poletaraca koji su prikladni za uzlet na ovakvom blic-otvaranju festivala.
Nastup Gomile nesklada je lijep dokaz dosljednosti organizatora i pružanja podrške nikšićkom bendu koji njeguje prepoznatljiv tvrđi zvuk. Za pohvalu je i šansa za podgorički Freedom, grupu koja je za godinu stigla do skorog drugog EP-a i polako počela da razmiče prašinu sa umrtvljene domaće scene.
Šteta što se na spisku nije našao i nikšićki Punkreas, upravo zbog toga što je u junu objavio novi EP. Nije pretjerano bitno to što je grupa nastupala prošle godine – na kraju krajeva, povratnik je Kiril Džajkovski, a teško da ima neku jasnu dodirnu nit sa zvukom i senzibilitetom koji vežemo za Lejk fest.
Neša i Bad Copy
Jasan i dosljedan senzibilitet i prepoznatljiv zvuk Lejk festa - kičma koja treba da nosi jednu veliku festivalsku binu - blago se razvodnila ove godine. Upariti prve noći apsolutne regionalne rokenrol-vedete, Zabranjeno pušenje i Hladno pivo, jeste sjajno. Ipak, podjednako koliko je nelogično da se naredne noći udarni termini daju reperima Bad Copy i Galiji, bendu koji ima više opštih momenata nego Kotor vekova.
Možda organizatori misle da prave dobru foru ako nam u glave utjeraju sliku Neše Galije kako stoji u publici poslije svoje svirke i sluša početak pjesme „Metalac“ Bad Copyja: „Veliki odmor, sviram gitaru / Sviram od Gansa neku gotivnu baladu / Kao Neša Galija sam zaden'o cigaru“...
Program posljednjeg dana je priča za sebe – formacija toliko različitih stilova i koncepata da ne bi mogao da je osmisli ni Antonio Konte u Čelziju. Samo... teško da ima šampionski potencijal.
Lekcija od Arsenala
Konačno, istina je da bi se neki mnogo jači vjetrovi kovitlali nad jezerom uoči festivala da je obezbijeđen dolazak neke velike zvijezde. Pogledajte primjer kragujevačkog Arsenal festa.
Tako se odjekuje kada se na 150 kilometara od Beograda, 150 od najbližeg aerodroma i 150 od najbliže granice okupe Anthrax, Buzzcocks i Thievery Corporation! Ovo treba da nam bude krunski dokaz da postoje magija i alhemija, makar u svijetu planiranja, organizacije, biznisa i marketinga jednog regionalnog festivala.
Sa druge strane, imena Rundeka, Orthodox Celtsa, Ane Popović, Repetitora, Urbana, Škrtica, Ramba, Goblina i Kralja Čačka dokazuju koliko je Kragujevac brižno i pažljivo radio domaći zadatak. Sa koliko su samo ponosa crnogorski fanovi na jednoj od bina Arsenala dočekali već pomenuti nikšićki Punkreas... Bilo ih je makar nekoliko stotina, jer dobar glas daleko se čuje. To nam je potvrdio i tajac u regionu poslije objave ovogodišnjeg programa Lejk festa.
Stojan STAMENIĆ
