Piše: Vladimir Maraš
Nedavno sam imao rijetko zadovoljstvo da prisustvujemkoncertu jednog od najvećih džez velikana u beogradskoj Areni. Svirao je Čik Korija, jedan od autora čija muzika mora, makar u pokušaju, da prođe kroz prste svakog mladog muzičara, nevezano za instrument koji svira. Čik je pijanista, klavijaturista i kompozitor vanserijskog talenta koji je odavno ušao u svjetski Jazz Hall of Fame.
Sa džez velikanom, pod etiketom Čikove faze Elektrik benda, svirali su Džon Patituči (bas), Dejv Vekl (bubnjevi), Erik Marijental (saksofon) i Frenk Gambale (gitara). Svako od ovih muzičara idol je mladim naraštajima na svom instrumentu. Muzičari znaju zašto.
Koncertu je prisustvovalo više od 2.000 posjetilaca. Rekao bih, 2.000 fanova. Bila je to demonstracija kreativnosti, izvođaštva, spontanosti, tonalne/harmonske perfekcije, improvizacije... Svaki solista ostavljao je publiku bez daha, a 2.000 ljudi sa evidentnom kulturom slušanja džez muzike i koncerata nagrađivalo je aplauzom svaki solo i minijaturu koja nas je, sve zajedno, vraćala u vrijeme Čikovog Elektrik benda. Vidio sam na stotine mladih naraštaja, vjerovatno učenike srednjih škola i muzičkih akademija, njihove roditelje, mlade rokere u prljavim starkama i izblijedjelom džinsu, stariju gospodu i gospođe... Svi su, sa punom koncentracijom,upijali svaku notu, čak i pauze, koje su nam kao vrhunski muzički kolač priredili Čik i ekipa. Dakle, radilo se o rijetkoj prilici i vanserijskom koncertnom događaju.
*****
Na dan koncerta, listao sam društvene mreže i sasvim slučajno naletio na nekoliko različitih džez programa u Beogradu, koji su zakazani u isto vrijeme kada je najavljen spektakl u Areni. Činjenica da je koncert najavljen odavno ne dozvoljava mi da vjerujem kako je baš sve „tako ispalo“.
Da li su ljudi svjesno pravili konkurenciju ovom vanserijskom programu? Ne znam, ali ispada tako. Ili je Beograd prerastao sebe i počeo da se ponaša kao Njujork, u kom u jednom danu imate Čika Koriju koji svira u klubu Blue Note i pedesetak „manjih“ džez programa na drugim lokacijama. Kako god, nevjerovatno je da nekada glavni grad SFRJ, ozbiljno kulturološki devastiran od ružičastih medija nekoliko decenija, dozvoljava sebi luksuz da pravi paralelne/lokalne programe u terminu kada svjetska džez zvijezda ima zakazan nastup u jednoj od najprestižnijih hala.
*****
Poslije koncerta, ozbiljno uzdrman kvalitetom i energijom koja se nesebično razmjenjivala, dok su mi se još kroz glavu vrtjele bravurozne teme, susreo sam se sa svojim najvećim strahovima. Iz kafića u blizini Arene krenuo je talas pink radijacije, muzika dostojna predgrađa nekog azijskog gradića, uz dreku mlađahnih tinejdžerki koje uživaju u raspustu iz petnih žila. U roku od 15 minuta, prošetao sam od vrhunskog majstorstva i umjetnosti do suštine društava na području Balkana. Beograd se očigledno još pomalo koprca, makar zbog svoje veličine i logike velikih brojeva. Ostalo, uključujući i nas, predaleko je od modernih civilizacijskih tokova.
Mi imamo svoje standarde, aršine, kriterijume, lupkanja po ramenu, izraz „dobro je to“, najplavlje nebo, kulturološki uništene generacije, pink radijaciju s blagoslovom države... I stalno je borba. Čak se i Javni servis uređivački okliznuo prije nekoliko dana. Pušten je video spot srpske keve Cece, i to usred prilično gledane emisije Agrosaznanje. O kadrovima spota koje imaju direktne veze sa Crnom Gorom drugom prilikom. Znači, šta god da je razlog, ispada da i RTCG nije izdržao pink radijaciju.
*****
Za kraj, neprijatan podsjetnik i molba svima, posebno pušačima: suzdržavajte se od izbacivanja neugašenih pikavaca kroz prozore automobila i vodite računa o našim šumama, koje ovih dana gutaju vatrene stihije. Svjestan da među nama ima i građana kojima piromanstvo može biti dio ličnosti, apelujem na sve da ipak dobro otvorimo oči, pogotovo tokom ljetnjih mjeseci i vjetrovitih dana. Budimo odgovorni prema prirodi - onome što samo prosljeđujemo u nasljedstvo mlađim generacijama.
Dakle, volimo prirodu, ljude i životinje. Budimo tolerantni. Ne svirajmo vozilu ispred sebe na posljednji frejm žutog svjetla na semaforu. Pokažimo malo osmijeha i dobre volje ljudima oko nas. Siguran sam da ćemo promijeniti mnogo stvari koje jesu za mijenjanje. Odavno. Budimo iskreni i dobri prijatelji, komšije, čitajmo, učimo djecu da rade na sebi i ne mrze nikoga... budimo dostojni svoje uloge u ovom životnom dijeljenju. Ako nam u međuvremenu konce ne pomrsi pink radijacija.
