Piše: Draško ĐURANOVIĆ
Nije se, kaže legenda, lecnuo što je onomad u parlament došao njemački ambasador da nadgleda glasanje. Odšutio je i vapaje Demokratskog fronta da Medojević mora ostati van domašaja pritvora. Ostao je ledeno uzdržan i kada je, ničim izazvan, apelovao predsjednik Vujanović. Glumio je vrhovni tužilac ulogu koju je sebi odredio onom slavodobitnom izjavom iz vremena obavezujućeg uputstva u sučaju Mandića i Kneževića da ,,na ovog tužioca niko i nikad ne može da izvrši pritisak“...
A onda je juče, tačno u podne kao u vesternima, izdato obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću: nema prijedloga pritvora za lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića.
Ivica ne da upotrebu marice. Kakva farsična bajka o nezavisnom pravosuđu!
A svi su, još od prvog presedana sa Mandićem i Kneževićem kada je vrhovni tužilac zabranio mogućnost pritvaranja osumnjičenih za pokušaj terorizma, znali da će i u slučaju Medojevića, osumnjičenog za pranje novca, Ivica Stanković morati da- ponovi obavezujuće upustvo.
Što bi rekao jedan mnogo znamenitiji pravnik od Ivice Stankovića: što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi! Jedan presedan rađa drugi, jedno nesuvislo obrazloženje prati i drugo. Tako se uspostavlja nakaradno pravilo da politika gospodari pravom.
I zato jučerašnje Stankovićevo obavezujuće uputstvo, drugo u nekolika mjeseca - iako je zakonito i dato na osnovu ingerencija koje ima vrhovni državni tužilac - suštinski znači dominaciju politike nad pravom.
Da nije tako, valjda bi iskusni pravnik kalibra Ivice Stankovića izbjegao profesionalnu blamažu da, poput brucoša, zamuckuje objašnjavajući neobjašnjivo. Stvarno: kako to da za krivična djela pokušaja terorizma, stvaranja kriminalne organizacije i pranja novca, za koja je predviđena kazna zatvora preko pet godina – i u slučajevima kada su mnogi osumnjičeni već mjesecima u pritvoru a neki se mjesecima nalaze u bjekstvu – ne postoje pravni razlozi za predlaganje pritvora?!
Teško je objašnjiv i dio Stankovićevog obrazloženja da je obavezujuće uputstvo motivisano plemenitim ciljem zaštite instituta pretpostavke nevinosti i pretpostavke u korist slobode. Otkad je to pritvor sudska kazna i zašto Stanković prijedlog za pritvor poredi sa bespravnim lišenjem slobode?
Ali, nije sve u pravnim nedosljednostima, već i u nekim moralnim kodeksima. Ako je zaista Ivica Stanković uvjerenja da je Milivoje Katnić prešao granicu objektivnosti, ako možda smatra da glavni specijalni tužilac vodi slučaj u pravcu ličnog obračuna sa liderima DF-a, zar nije bilo profesionalno, pa i moralno utemeljenije da je, shodno ingerencijama koje ima, vrhovni državni tužilac preuzeo i predmet pokušaja terorizma i slučaj optužbi za pranje novca?
Tako bi prvi čovjek crnogorske tužilačke organizacije preuzeo odgovornost za dovođenje slučaja u sudnicu. I ne bi prije starta, kompromitovao proces.
Stvari su, nažalost, kada se izmjeste iz pravne dimenzije – još i gore. Činodejstvovanjem vrhovnog državnog tužioca šalju se poruke koje suštinski obesmišljavaju društveni princip jednakosti građana pred zakonom. Odlukom Ivice Stankovića, oslobođeni su mogućnosti određivanja pritvora politički prvaci koji su osumnjičeni da su organizatori kriminalne grupe. Istovremeno, njihovi partijski sljedbenici, niže kotirani u partijskoj hijerarhiji, i osumnjičeni da su puki izvršioci - sjede mjesecima u pritvoru.
Nije valjda da vozač DF-a Čađenović, izvršilac naloga svojih partijskih šefova, predstavlja veću opasnost po društvo i sudski proces od lidera DF-a i učesnika organizovane kriminalne grupe koja je, po optužnici pripremala državni udar - Mandića i Kneževića? Zbog čega, recimo, sekretar Pokreta za promjene Šćepanović, koji je uhvaćen u dilovanju nekih deviza na ulici, treba da sjedi u pritvoru a njegov partijski bos, šura Medojević, osumnjičen da je na vrhu grupe perača novca, ne može biti čak ni zadržan na saslušanju?
Uplitanjem prizemne politike u pravni postupak forsira se jedan nakaradni društveni model po kojem pozicija u vrhu političke stranke predstavlja licencu za povlašćen položaj. Ispada da su bili u pravu lideri DF-a kada su prijetili građanskim ratom. Umjesto poziva u Tužilaštvo, izlobirali su oprost čak i od mogućnosti pritvora. U stvari: izreketirali su vlastitu slobodu prijetnjama, a vrhovnog državnog tužioca pretvorili u ličnog advokata.
Toga, zaista, nema niđe, bez u Crnoj Gori. Sjajno, ipak smo mi lideri u regionu.
