Sportski novinar TVCG, Vladimir Popović, rođen je 30. marta 1987. godine, u Podgorici. Odrastao je na Starom aerodromu.
- Još tokom studija prava, rodila se ljubav prema novinarstvu, te sam 2007. završio Školu novinarstva „MonteMedia Center“, kao najbolji polaznik druge generacije. Polugodišnji period (po tri mjeseca teorije i prakse) u „MonteMedia Center“-u, na čijem čelu je novinar Jutarnjeg programa TVCG, Nemanja Pavićević, jedan je od najvažnijih kada je riječ o mom bavljenju ovom kompleksnom profesijom. Tu sam stekao prva znanja, učio od mnogih velikih imena crnogorskog i regionalnog novinarstva (među kojima izdvajam Dušanku Šundić i Vanju Bulića), skupljao iskustva, gradio prijateljstva - otkriva Vladimir našim čitaocima.
Krajem 2007. godine, tek nekoliko sedmica, bio je član kolektiva radija „Gorica“, da bi u maju 2008, dobio prvi ozbiljan angažman. U pitanju je Radio „98“, gdje je Vladimir sticajem okolnosti, i završio tromjesečni praktični dio, u okviru „MonteMedia Centra“.
- Prošao sam čuvenu radijsku školu, učio od najboljih, što mi je umnogome olakšalo suočavanje sa budućim izazovima. Radijskim novinarstvom bavio sam se do januara 2010. godine, kada sam postao dijelom sportske redakcije Televizije Crne Gore, gdje sam i dan-danas - ističe Vladimir.
Sportsko novinarstvo donijelo mu je mnogo toga. Između ostalog, najvrjednijim projektom smatra autorsku emisiju „Više Od Igre“, u kojoj je ugostio legendarna imena crnogorskog sporta. Takođe, prenosio je i Olimpijske igre, zatim i kompletnu tenisku sezonu (nekoliko puta), među kojima posebno mjesto zauzimaju, naravno, Vimbldon i Rolan Garos. Tu su i neizostavna, velika košarkaška takmičenja. Vladimir je uređivao i vodio popularnu emisiju „Sportska Subota“...
Nedavno je za svoju matičnu kuću izvještavao sa Igara malih zemalja Evrope, u San Marinu, što je za njega bilo novo, vrijedno iskustvo.
Urednik je i voditelj sportske rubrike u Dnevniku, voditelj specijalnih emisija uoči velikih sportskih događaja, ujedno je i PR teniskog turnira „Royal Cup“ i to već unazad nekoliko godina.
- U mom životu ima mjesta i za ogromnu ljubav i strast koje gajim prema bodibildingu i kik-boksu. Kako bih sve to upotpunio i podigao na viši nivo, namjeravam da steknem trenersku licencu Bodibilding i Fitnes saveza Crne Gore, čime bih se dodatno usavršio u svim aspektima te kompleksne i zahtjevne oblasti. Očekujem da ću postati i licencirani trener kik-boksa i tako „zaokružiti“ kompletnu priču, što bi bilo ostvarenje mog velikog cilja i, vjerujem, početak pobjedničkog puta. Jer, upravo u tome najviše i uživam - u radu sa ljudima, raduje me njihov progres, ostvarivanje ciljeva i dobro opšte psiho-fizičko stanje. Na kraju krajeva, uz njihov napredak, napredujem i ja, postajući bogatiji znanjem, bolji i iskusniji - kaže Vladimir i dodaje:
- Volio bih da uradim intervjue sa borcima Badrom Harijem, Mirkom Filipovićem, Brankom Cikatićem, Ernestom Hustom, Piterom Aertsom, Gokanom Sakijem, Remijem Bonjaskim... a tu su i bodibilderi Arnold Švarceneger, Dorijan Jejts, Li Hejni, Tom Plac, Li Labrada, Čarls Glas... no, sigurno ne bih zaboravio ni domaća i regionalna velika imena bodibildinga i borilačkih sportova.
Slobodno vrijeme provodi svirajući gitaru (samouk), ponešto komponujući i sl. Bavi se muzikom još od 2009. godine, ali, sada u znatno manjoj mjeri - zbog nedostatka vremena. Mada, uz osmijeh priznaje da će to ispraviti.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Djetinjstvo pamtim kao najljepši i nadasve poseban period. U sjećanju zauvijek urezani ostaće boravak u vrtiću (u kojem radi i moja majka, što, priznaćete, zna biti „bonus“ :-)), konzola „Sega Mega Drive“ koju sam dobio na poklon od oca (i zbog koje sam bio među glavnim „facama“ u kraju :-)), velika porodična okupljanja, školski raspusti koje sam, pretežno, provodio na selu (u majčinom zavičaju), gomila očeve sportske literature koja se brižljivo čuva i dan-danas, fudbal sa društvom iz ulice, čuveni „centaršutevi“ i danonoćno igranje „PlayStation“-a sa nerazdvojnim drugarom Pelem, opčinjenost borilačkim vještinama i bavljenje karateom u podgoričkom klubu „Omladinac“, uspješno polaganje za prvi karate pojas, čemu su prisustvovali i moji roditelji i učinili me dodatno ponosnim, Osnovna škola „Milorad - Musa Burzan“ i učiteljica Senka Drecun, kasnije Osnovna škola „Pavle Rovinski“ (i doživljaji sa mojom ujnom Vasom koja je jedan od najupečatljivijih likova te škole ikada :-)), višegodišnje bavljenje košarkom (posebno izdvajam trenere Željka Vukićevića i Zorana Vujičića), kolekcije stripova i još mnogo toga... Sve u svemu, pozitivno, lijepo, bezbrižno djetinjstvo kojem su neizbrisiv pečat dali moji roditelji Ratko i Marina i sestre Katarina i Kristina.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Možda samostalnost i sposobnost donošenja krupnih odluka. No, svakako, spoznaja da život nije savršen, ali, da može biti fascinantan, ukoliko isti dobro upoznate i date mu šansu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje poezije i proze. Crtanje (na šta mi je ukazivala i nastavnica likovnog, Sonja Đuranović, u Osnovnoj školi „Pavle Rovinski“). Gluma. Ponekad mi bude krivo što se nijesam više posvetio ruskom jeziku, imao sam „štofa“...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Trošenje vremena i energije na ljude i stvari koji ne zaslužuju ni trenutak pažnje, kamoli nešto više. No, čvrsto vjerujem da je svaki dan prilika za korak naprijed u svim životnim aspektima, te, u skladu s tim, nastojim i borim se da danas budem bolja verzija sebe nego juče.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Otvorenost. Hrabrost. Požrtvovanost. Pouzdanost. Manire. Slobodu uma.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Film „Vladimir: The Victory“. Glumac Dvejn „The Rock“ Džonson.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi, opisali sebe?
- Pet riječi? Telefonom? Pojma nemam. :-)
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Palačinka iz „Školijere“! Sa „Nutellom“, bananom, orasima, plazmom iiiii... čokoladnim prelivom. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme. Letjenje. Nevidljivost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Rokijem Balboom, u noći kada je nokautirao Ivana Draga.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ukoliko nijesam na poslu (a često jesam :-)), sve vrijeme (ne samo nedjeljom! :-)) rezervisano je za moju buduću suprugu Anu, porodicu, društvo, trening, gitaru, video-igre... To su trenuci u kojima zaista beskrajno uživam i ne bih ih mijenjao ni za šta na svijetu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemoguće je izdvojiti samo jednu. Mada, prva koja mi pada na um je „No Easy Way Out“ Roberta Tepera. Moćna, nadahnjujuća i lična. I, naravno, muzika Ričija Sambore, čovjeka zbog kojeg sam i počeo da sviram gitaru: „Ballad Of Youth“, „Stranger In This Town“, „Father Time“, „If God Was A Woman“, „All That Really Matters“ i dr. Stiv Vai je, takođe, u samom vrhu. Doktor gitare. Muzički genije. Rock 'n' Roll, baby...
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Kada je riječ o knjigama, trenutni izbor neka bude „Kada kažeš da sam tvoj“ Gorana Skrobonje. Takođe, uvijek i bespogovorno vraćam se djelima Bukovskog i Hesea. Volim glumu, pozorište i, kad god sam u mogućnosti, uživam u repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta. Predstave „Bura“, „Šćeri moja“ i „Urnebesna tragedija“ ostavile su, nesumnjivo, snažan utisak. Veliki sam ljubitelj i „sedme umjetnosti“, pogotovo bioskopa koji će, bez obzira na sve, uvijek imati neku posebnu čaroliju. Izdvojiću filmove „King Arthur: Legend Of The Sword“, „Hacksaw Ridge“, „Why Him?“...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Gdje ne bih? :-) San mi je proputovati svijet, uzduž i poprijeko! Možda i najbolji način da se preporodite i obogatite život, u gotovo svakom smislu. Za mene apsolutni br. 1 su Sjedinjene Američke Države, zatim (ne nužno ovim redosljedom) Japan (Kjoto), Holandija, Njemačka, Švajcarska, Australija... takođe, Skandinavija itd. Dovoljno za sada. :-)
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ni prema jednom prevoznom sredstvu ne gajim negativne emocije. :-) Ali, mogu reći koje mi je najdraže - MOTOR. :-) Međutim, ono što je zaista važno i krucijalno je da ste uvijek savjesni za upravljačem i da vodite računa o sebi i drugim učesnicima u saobraćaju. Tada će sve biti OK.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nijesam siguran da u svakome od nas ne postoji makar nešto što čuvamo samo za sebe. Možda je to nešto bezazleno, možda nevažno, ali, dakako, postoji. Stoga, odgovor se nameće sam po sebi. I ne, to ne povlači negativnu konotaciju, samo potvrđuje da smo svi mi samo ljudi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Trenucima sa mojom Anom. Zajedničkom životu koji smo nedavno počeli. Našu ljubav uskoro ćemo krunisati i brakom i to me čini izuzetno srećnim, ponosnim i ispunjenim čovjekom. Jer, pronaći pravu osobu znači pronaći i svoj život u malom. Raduju me smisao za humor mojih roditelja i zezanje sa mojim mlađim sestrama koje me ponekad „trpe“ preko svih granica, ha-ha-ha... Tu su i dogodovštine sa mojim najboljim drugovima i budućim kumovima - Miletom, Luk Đeom, Malim Zoćom i Shortyjem (porijeklo nadimaka je duga priča :-)). Širok osmijeh izmami mi i Saher torta, bogami, da se ne lažemo... :-)
Uživam u prirodi, sviranju gitare, muzici, video-igrama... sportu naročito. Bodibilding i kik-boks (K-1, Muay Thai), koji su među apsolutno najtežim sportovima na svijetu, moja su pasija. Živim za to i svakodnevno dajem sve od sebe, kako bih napredovao što više na tim poljima. Izuzetno sam ambiciozan i motivisan i interesuje me samo uspjeh. Kada je bodibilding u pitanju, izdvojio bih mog prijatelja, Stefana „Kolosa“ Šekularca, izuzetnog profesionalca i momka za kojeg će se tek čuti, i to u svjetskim okvirima. Garantujem, budući veliki šampion. Nedavno sam počeo da se bavim i krosfitom i polako, ali, sigurno i tu uviđam fenomenalne benefite. Ogromne zasluge za to idu na račun mog trenera i prijatelja, Bobana Radinovića, popularnog „Bake“, koji posjeduje značajno iskustvo i veliko znanje o krosfitu i sportu uopšte. Treninzi su prilično zahtjevni, naporni i iscrpljujući, ali, radimo u krajnje pozitivnoj i motivacionoj atmosferi i tada je sve lakše i ljepše.
Da li za nečim žalite?
- Ne, čemu to?!
Bez čega ne možete?
- Sladoleda. Teško odolijevam.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se, ali, uvijek sam spreman izviniti se kada pogriješim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo čarobni štapić, da je ne zamaram previše. :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Obaranje ličnih rekorda na čučnju i mrtvom dizanju, baš prije neki dan, ha-ha-ha...
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uživajući u životu, kao i obično...
Kako biste voljeli da umrete?
- Nikako. :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ipak se mora, a? :-) OK, onda: „Ti si sljedeći. Vidimo se na drugoj strani...“.
Priredila: A.POPOVIĆ
