Stiven King je mašina za pisanje - horor romana i tvitova protiv Donalda Trampa. Jedan od najproduktivnijih savremenih pisaca obezbijedio je dovoljno materijala da se TV i filmske adaptacije njegovih djela snimaju godinama. Ova godina je definitivno „kingovska“ – protiče u željnom iščekivanju rimejka filma „It“, čiji trejler mnogo obećava, i prvu ekranizaciju „The Dark Tower“ sa Idrisom Elbom u glavnoj ulozi.
Ipak, prije adaptacija u koje Kingovi fanovi polažu sve nade, dobili smo još jednu – seriju „The Mist“ („Izmaglica“), rađenu po istoimenoj noveli po kojoj je snimljen film 2007. godine. Prve tri emitovane epizode u produkciji TV Spike instalirale su ogromastične knedle u grla miliona Kingovih fanova širom svijeta. Svi oni se pitaju: a šta ako i ostale ovogodišnje adaptacije Kingovih djela budu loše kao početak serije „The Mist“?
Loš rejting
Producenti su se nadali da će desetodjelna prva sezona serije zaživjeti, ali pilot epizoda nije imala zadovoljavajući rejting. Baš zbog toga neplanirano su objavljene još dvije epizode, u paničnom pokušaju produkcije da „dokaže“ kako serijal zaista ima nešto da ponudi. Možda trik TV Spike upali sa najokorelijim Kingovim fanovima, ali teško da će ostali gledaoci nastaviti da je prate. Jednostavno, previše djeluje kao nesigurna, mršava strahotica koja se pojavljuje na vratima kada očekujemo opasnu zvijer koja s pravom zahtijeva pažnju i vrijeme provedeno pred malim ekranma.
U noveli „The Mist“, pisac je želio da prikaže čovjekov iskonski strah i potpunu paralizu kada se susretne sa nečim sasvim nepoznatim. Majstor horora iskoristio je atipičan pristup da se poigra mrakom. Nije uplašio čitaoce smještajući ih u tamu, kako to obično biva u hororima. Uronio ih je u izmaglicu, pokazujući da i dnevna svjetlost krije veoma zastrašujuće stvari. Za razliku od stranica njegove knjige, kadrovi izmaglice u seriji uopšte ne plaše. Apsolutno se ne osjeća Kingova sposobnost da kroz svega nekoliko slika naježi svaku dlaku na tijelu.
Kreatori serije „The Mist“ odstupili su mnogo od izvornog materijala. Zadržali su samo okvirnu radnju, smještenu u jednom malom gradu na sjeveru Amerike, gdje misteriozna magla prekriva kuće i oslobađa nezamislive horore na njegove stanovnike.
Porodična drama
U prvoj epizodi postavljen je temelj za razvoj radnje kroz deset nastavaka prve sezone. Publika je upoznala vojnika koji se budi sa psom usred šume. Ima amneziju i ne zna kako je završio u divljini. Dok nesigurno tumara kroz šumu, iza njega se širi magla. Pas odjednom nestaje. Nakon nekoliko sekundi neizvjesnosti, čujemo krik, a potom vidimo raskomadanog psa. Odlična postavka pilot epizode potom je protraćena na zamornu porodičnu melodramu.
Kao glavni likovi nametnuti su članovi porodice Kaningham - roditelji Iv i Kevin i njihova tinejdž ćerka Aleks. Koristeći rat roditelja zbog različitih pristupa njenom vaspitavanju, djevojka ide na problematičnu žurku i postaje žrtva silovanja. Aleks se ne sjeća ničega, ali vjeruje svom najboljem prijatelju da ju je napao ragbista lokalnog srednjoškolskog tima. Melodrama raste dok misteriozna magla polako obavija grad.
Dok porodica pokušava da se izbori sa problemom pravnim putem, upoznajemo gomilu živopisnih likova, koji vjerovatno odslikavaju namjeru kreatora serije da se prilagode široj publici. Među njima su čudnjikavi tinejdžer koji ima problema sa porodicom zbog neodređenog seksualnog izbora, nasilna zavisnica od narkotika, vojnik zlatnog srca, ostarjeli bračni par hipika i niz karaktera za koje odmah znate da će brzo postati žrtve bića koja vrebaju iz magle.
Pokušaj napetosti
Karakteri imaju dovoljno prostora da pričaju i predstave se, ali ne i šarma i ubjedljivosti da nas vežu za sebe i probude strah da ćemo ih izgubiti kada nastupi apokaliptična situacija. Nažalost, većina glumaca je toliko neuvjerljiva i antipatična da bismo ih i sami u jednom trenutku žrtvovali bićima iz magle – samo da ih više ne gledamo.
Osim loše glume, veliki problem serije su dijalozi na nivou horora B produkcije i CGI koji je „zvijezda“ svega desetak sekundi, a izgleda kao da je neko samo želio da što prije završi posao i pođe negdje na pivo. Pokušaj stvaranja napetosti stalno se ruši naglim skokovima sa jedne na drugu lokaciju i produbljivanjem istorije likova koje, zbog bušnog scenarija, uopšte ne želimo da saznamo. Što je najjače od svega, lijenim scenaristima je na veliko iznenađenje fanova pomagao lično Stiven King. Malo je reći da ništa nije popravio.
Usporeni tempo
Radnja je razvučena, pa očekujete da ćete biti nagrađeni za strpljenje makar sa nekoliko upečatljivih scena koje mogu da opravdaju sporiji tempo i dijaloga i radnje. Primjetan je pokušaj „prizivanja“ zastrašujuće atmosfere serije „The Walking Dead“, ali tvorci serijala „The Mist“ jedino uspijevaju da asociraju na najusporenije epizode Kirkmanovog zombi hita, kada izgubimo sat vremena gledajući likove kako idu od tačke A do tačke B.
Ukratko – „The Mist“ je serija koja ne može da izazove jezu i strah. Jedino što može da probudi i nahrani u gledaocu jeste potreba za snom i razmišljanje kako mu se sjutra ne ide na posao – ali sigurno ne da bi se ušuškao ispod klime i gledao ovaj krš od serijala.
Sve sluti na to da će „The Mist“ doživjeti sudbinu serijala „Under the Dome“, koji je takođe urađen po djelu Stivena Kinga. Nakon inicijalnog oduševljenja poslije premijere, ova serija okupila je malecku publiku sačinjenu samo od Kingovih fanova. Mada, i oni su nastavili da je gledaju samo zbog jednog razloga - da bi komentarisali koliko je loša. Srđan IVANOVIĆ
Kompleksi umjesto krvožedne prirode
Radnja prve tri epizode odvija se u lokalnoj crkvi i tržnom centru, umjesto u prodavnici kao u knjizi i filmu, gdje su likovi zaglavili silom prilika. Zbog panike i haosa, koje je izazvala nepoznata opasnost, svi pokušavaju da udruže snage i izbore se sa novonastalom situacijom. Naravno, zbog stavljanja melodrame u prvi plan, fokus nažalost pada na konfliktne likove koji su zatočeni zajedno, kao što su, na primjer, potencijalni silovatelj i majka žrtve silovanja. Izgubljena je poenta Kingove knjige koja prikazuje da ljudi u haotičnim situacijama postaju najstrašnija i najkrvožednija stvorenja. U ovoj seriji oni izgledaju samo kao da su užasno iskompleksirani i predvidljivi.
Reklama za Najki
Među „šampionima glumačkog nedopadanja“ u prvim epizodama prednjače glavne glumice - Alisa Statrlend, koju znamo iz serije „Vikings“, i mlada Gas Birnej, sa čije loše glume pažnju jedino skreću obrve koje izgledaju kao sponzorski momenat za kompaniju Najki.
Jedina glumica koja nadvisuje kolege je Fransis Konroj, koju su ljubitelji kvalitetnih serija davno zavoljeli gledajući kultni „Six Feet Under“. Konroj igra hipijevku, čijeg je muža ubio jedan od njenih sugrađana, uspaničen pojavom bića iz magle.
Starica je nakon gubitka pronašla utočište u lokalnoj crkvi, u koju su pobjegli, makar tako izgleda, najdosadniji tipovi koji žive u gradu. Uvjerljiva Konroj uspjela je da razbije monotoniju u sceni zdravice pokojnom mužu, stvarajući jedini pravi ljudski momenat u prve tri epizode.
FOTO: spike.com / ign.com / youtube.com / screenshot / slantmagazine.com / collider.com
