On je nedavno boravio u Crnoj Gori gdje je sa desetak ljubitelja kanjoninga uz Austrije i Njemačke, uz podršku Milorada Ivanovića koji u Beču promoviše ljepote Crne Gore, i domaćeg poznavaoca kanjona Srećka Krasana iz Tivta, obišao Međureč, Bogutovski potok, Škurdu, Inkov potok, Sopot, Nevidio…
Mnogi crnogorski kanjoni nijesu zvanično mapirani. To je poseban izazov jer ste uz dobru opremu i iskusne lokalne vodiče u prilici da uživate, a svoje impresije sa traganja za avanturom objavite u stručnim časopisima. Ujedno popularizuju Crnu Goru kao destinaciju za ovu vrstu relaksacije i boravka u netaknutoj prirodi – kaže on.
Fras je takođe kazao da asocijacija koju predstavlja ostaje otvorena za podršku crnogorskim kolegama.
On prenosi ocjenu sa kojom se slažu i gosti da su lokalni vodiči veoma značajni jer daju bitne informacije o tome kakvo je stanje na terenu, koliki je vodostaj, kao i sugestije koji je period najbolji za ekspedicije.
– Takođe, oni su ti koji treba da odluče da li je pravi dan za ulazak u neke zone i da svojim iskustvom doprinesu da gosti ne preduzmu rizične poduhvate – kaže Ivanović. Svaki od kanjona koje su obišli na članove ekspedicije ostavio je poseban utisak. Naročito ističu kanjon Škurde iz kojeg se, faktički, ulazi u istorijsko jezgro Kotora
Kažu da su se osjećali kao u prolazu kroz vrijeme, da su banuli iz središta Zemlje. U ekipi je bila i Elke Osvald, Njemica koja je legenda ovog sporta i koja je godinama posvećena kanjoningu. Nije prvi put u Crnoj Gori i kaže da se prije tridesetak godina spuštala Tarom sa suprugom.
Na pitanje zašto je izabrala kanjoning, koji je motiv da se iznova vraća tom čarobnom svijetu krša i vode, Elke ima uvjerljiv argument.
- Ulazak u kanjon nikada nije isti. Doživljaj je neponovljiv; kročite u isti kanjon koji uvijek drugačije izgleda zbog sunca, vode, boja, godišnjeg doba… pritom, na takvim mjestima srijećete ljude koji dijele iste vrijednosti, ljubav prema prirodi i borave u ambijentu koji je mali broj ljudi u prilici da vidi – ističe Elke. (Pobjeda)
