Staro vrijeme
U prijatnom ambijentu stana Đurića na Cetinju novinari Pobjede razgovaraju sa Vidom kako je to bilo nekad. Rado se sjeća svojih početaka, prvih učenika, ali i svih kasnijih generacija.
- Davne 1962. godine završila sam, tada, nadaleko poznatu i cijenjenu petogodišnju Učiteljsku školu u Nikšiću, a kasnije Pedagošku akademiju u istom gradu. Po odluci Savjeta za prosvjetu raspoređena sam na mjesto učitelja u osmorazrednoj školi na Njegušima. Danas ta škola više ne radi. A imalo je Cetinje u to vrijeme 15 razvijenih osmogodišnjih škola - počev od onih na gradskom, do seoskih... - priča sa sjetom Vide.
Nakratko je radila van učionice kada je imenovana za referenta za školstvo u opštini Cetinje. Bolju platu i mirniji i lakši posao nadvladala je ljubav prema učionici, dnevniku i svakodnevnim susretima sa djecom, pa se Vide vraća među učitelje i to u Osnovnoj školi „Lovćenski partizanski odred“ na Cetinju. Rad sa djecom, kojih je nekada bilo i po 40 u odjeljenju, narušio joj je zdravlje pa nekoliko godina prije penzionisanja prelazi u OŠ „Njegoš“ gdje je obavljala posao nastavnika maternjeg jezika u četvrtim razredima. Tu je ostala sve do penzionisanja 1990.
Prisjećajući se učiteljskih početaka, Vide kaže da su najčešća nastavna sredstva tada bila tabla, kreda i živa učiteljeva riječ.
- Nastavna sredstva smo najčešće pravili sami, nekad uz pomoć roditelja i đaka, sve je zavisilo od invencije učitelja. Danas, na žalost, kako mi se čini, i pored savremenih učila, boljih uslova za rad, i kad su tableti zamijenili table nastava je ipak slabijeg kvaliteta. U naše vrijeme su uslovi bili lošiji, ali se radilo sa više ljubavi, više entuzijazma i posvećenosti - ocjenjuje jedna od najomiljenijih i najcjenjenijih učiteljica u prijestonici.
Sagovornica navodi da u prosvjeti nikad nijesu bile visoke plate, ali i naglašava da visina ličnog dohotka i stambeni problemi ne bi trebalo da utiču na kvalitet obavljanja ovako važne dužnosti. Trudila se, kako kaže, da svako dijete u razredu s posebnom pažnjom prati, razvijajući kod njega dobre i suzbijajući loše osobine.
Prava mjera
- Nije to jednostavno. Vi ste tu da od malih napravite velike ljude. Roditelji vam povjere djecu od šest ili sedam godina, a svako dijete je ličnost za sebe. Ako hoćete da posao obavljate kako treba, morate se upoznati sa svakim djetetom pojedinačno, sa pričom koju nosi u sebi, ali i sa pričom koju donosi od kuće.
Nekad morate situaciju u trenutku prilagoditi, improvizovati, da ne povrijedite te male, osjetljive duše. Svakom djetetu na različit način upućujete kritiku ili pohvalu. Sve to morate naučiti i to je ono što se uči u učionici. Biti učitelj je proces u kojem vi nekog učite, ali i u kojem, ako hoćete da savjesno radite taj posao, i vi stalno nešto učite - kaže sa osmijehom Vide.
Ona ističe da mali ljudi nepogrešivo prepoznaju iskren odnos i ljubav koju im pružite, i istom mjerom ga uzvraćaju, i nikad ne zaboravljaju.
- Sa djecom sam provodila veliki dio vremena, a bilo ih je ponekad i po 40 u odjeljenju – kaže Vide.
U kući Đurića se Pobjeda kupuje od prvog broja. Vide svako jutro, kako kaže, obavezno pročita sve i obavezno svoje bivše učenice, potpisnicu ovih redova. Kad se sretnemo prokomentariše, pohvali, iskritikuje, pa će i ovaj tekst čekati na ocjenu učiteljice..
Pobjeda
