Vrijeme i pažnja koje darujemo novim bogovima – medijima, tehnologiji i različitim brendovima – vrednije je od krvi jaganjaca koju su naši preci prinosili na paganske oltare. Zato „American Gods“ jeste jedan od najiritantnijih i istovremeno najprivlačnijih serijala ove godine. Zamajava nas, ište dragocjeno vrijeme i igra se sa očekivanjima, a opet ne možemo da odvojimo oči od začudnog svijeta na ekranu koji nam precizno pokazuje da griješimo spuštajući se na koljena pred novim idolima.
Ima nečega mazohističkog u nerviranju oko šoua čiji su kreatori, Brajan Fuler i Majkl Grin, još u startu odlučili da se ponašaju kao TV bogovi i piče po svome, uz velike odstupnice, proširenja ili skretanja u odnosu na istoimenu knjigu Nila Gejmana. Neke izmjene su sasvim opravdane i uspjele (Vulkan i prvo širenje priče Laure Moon), ali pojedine izluđuju do te mjere da zamrzite odstupanje od linearne, A-B-C naracije kreatora šoua.
Protraćeno vrijeme
Još nakon predfinalne epizode, koja je utrošena na bekgraund dva pristojna ali nedovoljno zanimljiva lika, postalo je jasno da se tvorcima serije ne žuri kao gledaocima. Moglo se naslutiti da će finale biti uludo potrošeno na razotkrivanje famoznog identiteta Mr. Wednesdayja (Ijan Mekšejn), a onda arivederči do naredne sezone.Srećom, Fuler i Grin su opet uspjeli da izvuku trik iz rukava i iskupe se za dosađivanje sa Laurom i Leprikonom koji ne znaju jesu li pošli ili su došli. Utisak o klimavoj, vizuelno prekitnjastoj i nabacanoj sezoni popravila je nova boginja Easter ili Ostara, koju je vrsno odigrala Kristen Čenovet.
Puna kuća Isusa na uskršnjoj zabavi šarmantne boginje proljeća! Shadow Moon (Riki Vitl) ne zna šta ga je snašlo dok prolazi kroz dvorište dupke puno Hristova iz svih „žanrova“ hrišćanstva. Easter ima osmijeh od uha do uha dok ispija šampanjac sa dragim gostima, ali Mr. Wednesday zna njenu tajnu. Hrist je sasvim slučajno uskrsnuo na dan koji je bio posvećen njoj. Raspećem sina Božijeg razapet je praznik boginje proljeća. Kako Wednesday kaže: „Easter obavi sav posao, a Isus dobije sve molitve“.
Easter se držala veoma dobro i uljudno dok na zabavu nijesu upali novi bogovi – Technical Boy, Media i Mr. World u obličju nekoliko pokretnih, u odijela picnutih lutaka bez lica. Atmosfera je proključala u ubjedljivoj sceni konfrotacije starog i novog koju je pojačalo jezivo kruženje lutaka oko sukobljenih bogova.
Priprema rata
Očekivano „kolutavo“ otkrivanje da je Mr. Wednesday zapravo Odin popravila je Easter praveći konačan izbor da bude dio njegove armije i odbaci ponudu novih bogova. Njena transformacija od slatkaste domaćice sa pažljivo uvijenom kosicom u prelijepu i strašnu boginju, čije plave lokne lelujaju na vjetru dok rukama isušuje ogromastično šumsko prostranstvo, učinila je da istinski želimo da vidimo šta se dešava u drugoj sezoni serije „American Gods“. Bez svega ostalog se nekako i moglo – od hiperzbunjenog, iritantnog Shadowa, preko teatralnog Odina, do zunzare Laure i krivicom smrvljenog Leprikona.
Fuler i Grin iskoristili su samo prvu trećinu Gejmanove knjige. Imaju čudo božije likova na lageru da učine serijal mnogo boljim u nastavku. Eto, makar samo da malo uposle Bilquis, Kraljicu požude, koju smo vidjeli na blic samo tri puta bez kontakta sa ostalim likovima osim Technical Boya, budućnost serijala već izgleda bolje i mora da bude brže sada kada je rat novog i starog postao neizbježan.
Jasna je namjera da prva sezona bude samo uvod u Gejmanov svijet, ali konačan osjećaj nije morao da bude kao prilazak moru, probanje vode nožnim prstima i povratak na vreli pijesak – bez plivanja. Vrijeme i pažnja biće sigurno prinešeni na oltar Fulera i Grina 2018, ali uz mnogo više sumnje nego ove godine.
M. I.
FOTO: screenshot / collider.com / tvline.com
