PIŠE: Vesna Pešić
Od straha za svoj položaj, morali su da se pretvaraju da jedu kobasicu i ničim nijesu pokazivali da nešto nije u redu. Tito je navodno uživao u poniženju potčinjenih koji nijesu imali hrabrosti da kažu da je kobasica plastična. Ne zna se kraj te priče i da li se iko ikada ohrabrio da ne prihvati ovakvu šalu.
Da li je ova priča istinita nije važno. Ona se inkarnirala u Vučićevom predlogu da Ana Brnabić bude predsjednica vlade Srbije. Ona je ta „plastična kobasica“ koju poslanici Skupštine treba da progutaju, a da ni glasa ne puste.
Problem je u tome što građani Srbije nijesu izabrali Anu Brnabić i nikada je ne bi izabrali za predsjednicu vlade da je bila kandidatkinja. Sve njene karakteristike su takve da nema nijednog poslanika SNS-a, SPS-a i svih ostalih koji čine Vučićevu većinu u Skupštini koji ovakav izbor nisu doživjeli kao najveće poniženje i gutanje „plastične kobasice“.
Ne smeta njima to što je ona neafirmisana za bilo koju državnu funkciju, ni to što jedva uspijeva da sastavi poneku rečenicu. Ne smeta im to što je lažno svjedočila da Vučićev kum Nikola Petrović nije tražio mito od njene nekadašnje firme Continental Wind. Baš nimalo im ne smeta to što ona poltroniše Vučiću, unaprijed govoreći da očekuje da joj on bude mentor. Ne smeta im ni to što će buduća premijerka Srbije biti njegova sekretarica.
Utisak je da je ona ipak bila pomenuta kao osoba koju će Vučić rasporediti na mjesto predsjednika vlade. Znajući šta im se sprema, vjerovatno nije slučajno što su predstavnici njegove stranke na konsultacijama o sastavu vlade tražili da predsjednik vlade bude iz SNS-a.
Pretpostavljam da je Vučić predložio („izabrao“) Anu Brnabić zato što se njegova vladavina zasniva na totalnom poniženju ljudi. Biraćete onog/onu koga nikada ne biste izabrali – zato što ja tako kažem. Sada je onaj test „plastične kobasice“ postavio pred svoje ljude, mahom preobučene radikale.
Zar nismo u Skupštini slušali Martinovića kako drži tirade protiv gay populacije, pa je Maja Gojković morala da mu dobaci tako da svi čuju: „Ana je tu“. E vala sada ćeš da glasaš za gay Anu i Hrvaticu, ili ćeš da letiš bez traga i glasa. Da je ona stvarno kapacitet i nezaobilazna za tu funkciju, ni onda bivši radikali za nju ne bi glasali.
Sem najvjernijeg Nebojše Stefanovića, jedinog iz SNS-a koji je odmah podržao vođu i rekao da podržava Vučićeve odluke zato što je siguran da je to u najboljem interesu Srbije. Rekao je da mu je „žao što i neki iz Srpske napredne stranke vide samo svoje interese, ali apsolutna većina članova naše stranke zna da je Vučić taj koji nam je donio rezultate i bez koga ne bi ostvarili ni blizu ovoga što smo postigli danas“. Drugim riječima, rekao im je da su oni niko i ništa bez Vučića i da će onaj koji neće da se pokori i digne ruku za Anu Brnabić pod hitno postati NIKO.
Problem s Anom Brnabić je u tome što ne postoji nijedan dobar razlog zašto bi ona bila predložena za najvišu državnu funkciju. Ona je navodno „zapadni kandidat“, kao da takav glas ne bije i Zoranu Mihajlović. Predlog da ona bude premijerka nije ništa drugo do test Vučićeve apsolutne moći i patološke potrebe da ponižava ljude. Problem s njom je u tome što ona prihvata to poniženje. Ona mirno prihvata to što joj Vučić kao budućoj premijerki nameće da se bavi ekonomijom, dok će za politiku biti zadužen Dačić.
Gdje u Ustavu piše da se funkcija predsjednika vlade dijeli na ekonomsku i političku? Ona nema nikakav problem da izgovori i to kako je obavijestila Vučića da ima većinu u Skupštini. Ona zna da nema većinu i da za nju niko ne bi digao ruku i zna da Vučić mora da svojim poslanicima do krvi izvuče uši da bi ona „imala većinu“. Isto važi i za koalicione partnere.
Zanima me da li će neko reći da je kobasica plastična i neće dići ruku za Anu Brnabić. Kam’ te lijepe sreće da ima više takvih i da Vučićev „izbor“ krahira. To se neće dogoditi, a ako se neko i usudi da ne glasa, to neće biti zbog odbrane ličnog dostojanstva, već najvjerovatnije iz pogrešnih, siledžijskih razloga.
Izvor: Peščanik.net
