lako zbog velikog uspjeha i dalje vlada euforija, iskusni Rade Mijatović, koji je gotovo od prvog dana u ovoj selekciji, „otvorio je dušu“ i slikovito opisao stanje u muškom rukometu.
“Sigurno da sve ovo može da bude lekcija, odnosno da zapravo treba ovako, jer nama kad je sve dobro i kad nam sve odgovara, onda to ništa ne valja. Nama ovakve situacije i svi ti problemi mnogo pomognu da odigramo bolje. Sjećam se u momentima kada je sve sjajno funkcionisalo, kada smo se pripremali u Budvi, bili smješteni u Splendidu, ispadali smo od Grčke, a kada nijesmo imali ništa pobjeđivali smo Švedsku i Njemačku, pa su onda stvari bile bolje i kola opet išla nizbrdo. Dakle, čim bude malo bolje nama to ne odgovara. Kod nas je sve naopako. Zbog toga nama treba da se dešavaju loše stvari da bi se mi zainatili i pokazali da možemo”, maksimalno iskren bio je na početku razgovora za Arenu Rade Mijatović, kapiten crnogorske reprezentacije.
Veliko zadovoljstvo
Dan prije odlučujućeg meča u Moskvi golman naše reprezentacije kazao je da bi bila šteta da Crnu Goru plasmana na Euro koštaju dva gola u dvije sekunde, aludirajući na gol Slovačke u posljednjim trenucima protiv Crne Gore, te pobjedonosni pogodak Rusije u Bratislavi. Ipak, kada je bilo najpotrebnije pogledala nas je sreća.
“Poslije lošeg prvog poluvremena, očigledno je da nam se u drugom dijelu meča vratilo za sve ono što nijesmo imali sreće u kvalifikacijama. Uspjeli smo da nadoknadimo pet golova zaostatka, pa čak da u jednom momentu budemo vrlo blizu pobjede. Uz malo sreće, uz želju i borbenost i naravno dozu znanja izboksovali smo to kako treba i naravno da osjećamo sada veliko zadovoljstvo”, dodao je Mijatović.
Pregrmjeli tenzije Crnu Goru 60 minuta dijelilo je od plasmana na Evropsko prvenstvo, a nakon prvih 30 minuta taj cilj djelova je kao nemoguća misija.
Pet golova zaostatka doveli su „lavove” u gotovo mat poziciju, a baš zbog toga ni u svlačionici nije bilo svejedno…
“Moram priznati da smo malo neozbiljno ušli u utakmicu, ne u smislu da nijesmo znali koliki je značaj nego jednostavno sam pristup nije bio dobar. To se i vidjelo u prvom poluvremenu, poslije onako blijede igre da to ne valja. U svlačionici smo sjeli, dogovorili se da damo sve od sebe, a da je to u nastavku izgledalo bolje potvrđuje rezultat. Kada gubite pet razlike sigurno da u svlačionici ne može da bude sve sjajno, niti možemo da se grlimo i ljubimo. Normalno daje bilo manje tenzije, napetosti, ali uspjeli smo da sve to preguramo i pokažemo da možemo”, objašnjava iskusni čuvar mreže bjeloruskog Meškova iz Bresta.
Biće teško
Žrijeb za Evropsko prvenstvo biće obavljen preksjutra veče u Zagrebu, a naši rukometaši zajedno sa Norveškom, Srbijom i Češkom nalaze se u trećem šeširu. U prvom su Hrvatska, Njemačka, Španija i Francuska, drugi čine Danska, Bjelorusija, Švedska i Makedonija, dok su Slovenija, Mađarska, Austrija i Island u četvrtom. S obzirom na kvalitet ovih selekcija, naš kapiten nema posebnih želja za potencijalne rivale, već objektivno sagledava situaciju.
“Sigurno da bi svi, kada bi to bilo moguće, željeli da izbjegnu svaku ekipu iz prvog šešira, jer pored domaćina Hrvatske, tu je Francuska, Španija i Njemačka. Protiv takvih selekcija iluzorno je pričati o nekoj pobjedi. Ali, zato u svim ostalim šeširima postoji po jedna slabija selekcija, koja bi objektivno trebala da bude u donjem šeširu, a neko iz donjeg u gornjem. Nama je sreća što smo zajedno sa Norveškom i što ne možemo da igramo sa njima, jer je to jedna od tri najbolje reprezentacije u Evropi. Igraju moderno, brzo i niko ne može da im parira, a da se prvenstvo nije igralo u Francuskoj, siguran sam da bi ga Norvežani osvojili”, ističe Mijatović.
Činjenica da smo za razliku od ranije, kada smo bili u četvrtom, sada u trećem šeširu, ne znači ništa spektakularno.
“Mi smo uvijek bili recimo u četvrtom, sada smo odjednom u trećem šeširu, ali to ništa ne znači. Na svakom prvenstvu smo autsajderi i svaki odlazak je uspjeh. Naravno, ideš da pobjediš, ali generalno ne možeš da imaš posebnu želju sa kim bi igrao, jer je neko malo više, a neko malo manje jak, dok loših timova nema. Pitanje je da li možemo nekoga da iznenadimo, kao što smo na primjer u Poljskoj bili blizu iznenađenja protiv Danske. Izgubili smo 10 razlike od Rusije, bili na 2-3 gola protiv Mađara i ispada da smo najbliži bili protiv Danaca. Dakle, nema pravila, to je jedan dan koji je ili dobar ili loš i može da se dobije svako, a može da se izgubi od svakog”, zaključio je Mijatović.
Kad pređem centar ne vidim ništa
U drugom poluvremenu meča u Moskvi dogodila se nesvakidašnja situacija, kada je Rade Mijatović presjekao napad Rusije, povukao kontru i onda odlučio sam da ide do kraja, da bi zatim čak izborio i isključenje Škurinskog.
“Dešavaju se takve situacije. Nijesam ja to tako zamišljao, ali kad pređem centar sa loptom, ništa ne vidim samo onu bijelu traku po sredini. Da sam vidio dodao bih loptu, ali jednostavno ne gledam ni lijevo, ni desno, samo pravo. Dešava se, nije to bilo da bih preuzeo odgovornost ili da pokažem nekome da se može, već jednostavno u tom momentu nijesam znao šta drugo da radim”, objašnjava naš kapiten, koji je u tim momentima djelovao kao bek, a na pitanje da li je ikada kao klinac makar igrao neku drugu poziciju u timu odgovara u svom stilu.
“Ne, niti sam razmišljao, a sa takvim pregledom igre ne mogu ni golman da budem”, kroz osmjeh ističe Mijatović.
Arena
