Naš najveći instrumentalni ansambl nastupiće sjutra u Tivtu povodom Dana muzike, 21. juna, te konačno 5. jula na Trgu nezavisnosti u Podgorici, kao gost Podgoričkog ljeta. No, sinoćnji program koji su činili Brandenburški koncert broj 6 Johana Sebastijana Baha u originalnoj postavi, „Žalobna muzika“ za violu i gudače Paula Hindemita i Simfonija broj 6 Dmitrija Šostakoviča dali su publici nadu da će u narednoj sezoni čuti još bolji orkestar, atraktivne goste i odabrana djela.
- Sezona je bila zaista uspješna: po broju djela, još više po kvalitetu interpretacije, premijernim izvođenjima i onome što je orkestar prvi put ovdje svirao. I sve to, bez izuzetka, u svakom trenutku je pokazivalo da je orkestar sve spremniji da odgovari na različite izazove. Kada je to standard i konstanta, možete se reći da je orkestar stasao u ozbiljno izvođačko tijelo. Direktna potvrda tome je i drugi koncert CSO u Beogradu, na kome smo nadmašili uspjeh prvog, što znači da ni taj nije bio slučajan. Izveli smo jedno od najzahtjevnijih djela, Verdijev „Rekvijem“ koji je bio jako dobar na zatvaranju festivala A tempo. Bili smo više nego dobri partneri jednom od najboljih amaterskih horova u Francuskoj za Mocartov „Rekvijem“ tokom gostovanja u Parizu, gdje smo imali više od 600 ljudi u publici. I, evo, na zatvaranju sezone jedan raznovrsan program koji je kulminirao Šostakovičevom Simfonijom broj 6 u koji je orkestar zaista unio i poleta, i energije, i nečeg što obećava da će to djelo postati jedno od naših zaštitnih znakova – s ponosom je Mirković rekapitulirao uspjehe iz sezone 2016/17.
Uz novu salu, CSO naredne godine čeka još promjena koje su započete upravo ove sezone.
- Što se tiče unutrašnje strukture, orkestar se popunio kvalitetnim muzičarima koji će, ja se nadam, biti na okupu jedan duži period. Predstoji nam sezona u kojoj će Grigorij Krasko završiti u ovom vidu angažman sa orkestrom, ali će i dalje, nadam se, biti još dugo sa orkestrom. On na kraju sljedeće sezone završava rad na mjestu šefa-dirigenta, ali će biti počasni gost orkestra, pa ćemo ga viđati u sezoni nekoliko puta. Treba ponoviti da je njegov rad za ovaj orkestar dragocjen i ne mogu da zamislim kako bi sve izgledalo da je umjesto njega tu bio neko drugi... Najveći dio onoga što je on uspio da prenese muzičarima, da ih okupi, motiviše, je nešto što se ne sreće često i što je ovom orkestru podarilio ono po čemu je u regionu već prepoznat – naveo je direktor MCCG za naš portal.
O izazovima povratka i nastupa pred domaćom publikom, glavna gošća koncerta pijanistkinja Vesna Đokić, kaže da uvijek izazivaju posebne emocije.
- Veoma sam zadovoljna ovim izvođenjem Bahovog Brandenburškog koncerta, jer je bio interesantan sastav s atraktivnim solistima. Nisam čembalistkinja, to moram da naglasim, pa želim da zahvalim Mirkoviću što je u mene vjerovao više nego ja sama. Ispostavilo se da sam dorasla zadatku. Dala sam sve od sebe, imala sam odličnu saradnju sa kolegama i zato bih pohvalila svakog umjetnika iz ansambla. Uživali smo sarađujući pa time i svirajući na koncertu – kazala je ona nakon svog premijernog koncerta kao čembalistkinje.
Uz nju, ovo posebno djelo izveli su još jedan gost, izuzetni violista Mihail Bereznjicki – solista iste večeri u Hildemitovoj „Žalobnoj muzici“ – te članovi CSO Uroš Lapčević na violi, Zoran Zakrajšek na kontrabasu, te čelisti Dmitrij Prokofjev, Darko Kolanda i Milan Ninković. Svi oni su svojim ranijim i sadašnjim aktivnostima tijesno vezani za crnogorsku muzičku scenu, pa je i Đokić saglasna da oni „apsolutno potvrđuju kvalitet muzičara koji stasavaju u našoj zemlji“.
- Mislim da je i rad Mirkovića izuzetno važan na tom polju, odabir muzičara koji djeluju u orkestru i onih koji dolaze i gostuju na sceni CNP-a, uvijek su pun pogodak. Mislim da je to pravi čovjek na pravom mjestu i da se to čuje – dodala je ona.
Takođe, smatra da muzičku scenu treba širiti mnogo dalje od Podgorice.
- Vjerujem da se radi na tome, u odnosu na prilike kakve jesu, ne možemo se baš pohvaliti tome u nekim drugim gradovima. Pogotovo je sjever Crne Gore odsječen od scene klasične muzike, jer nemaju instrumente, a i sale su deficitarne. Mislim da je dobro da se radi na decentralizaciji, mada je Podgorica uvijek imala lijepu ponudu kakva joj je potrebna i koja treba da se zadrži - tim prije što se nadamo novoj sali naredne godine. Svrbe me prsti da to isprobamo - zaključuje Đokić u izjavi za Portal Analitika.
S druge strane, Mirković najavljuje upravo novitete na tom polju. Klavirima koji će, prema najavama, biti obezbijeđeni za kulturne centre u Pljevljima i Bijelom Polju, otvara se mogućnost da se sezona CSO proširi na cijelu Crnu Goru.
- Nama će Pljevlja, Bijelo Polje, Nikšić i Herceg Novi koji već imaju uslove za održavanje koncerata - uključujći i Tivat, za koji se nadam da će dobiti klavir, jer ima dvije koncertne sale - biti pozornice na kojima ćemo nastupati što je češće moguće. Nadam se da će takvu našu želju prepoznati i Ministarstvo kulture, te da će odgovarajućim finansijskim sredstvima pomoći da se to realizuje. Crna Gora je dovoljna mala i razuđena, ali sada se već može reći da će u narednih pola godine imati infrastrukturu koja omogućava jedan intenzivniji orkestarski život. Tu šansu treba iskoristiti - i zbog orkestra i zbog ljudi koji nas čekaju – zaključuje Mirković.
K.J.
Foto: MCCG/D. Miljanić
