Čudni su putevi Toma Jorka... Kada je frontmen grupe Radiohead počeo da gradi veliku, moćnu konstrukciju albuma „OK Computer“, prvu ideju dobio je iz svijeta fjužn-džeza. Ljeta 1996. Jork je slušao avangardni album „Bitches Brew“ Majlsa Dejvisa i konačno je shvatio šta želi.
- Graditi nešto, a onda gledati kako ti to nešto izmiče iz ruku i raspada se pred očima. I prepoznati neku ljepotu u tome. Eto. To je bila ideja iz koje je rođen album – kazao je Jork.
„Samo to“ je ideja albuma koji je Radiohead i druge perjanice britanskog roka definitivno preusmjerio ka melanholičnoj, atmosferičnoj i mnogo studioznijoj indi sceni prije 20 godina. „Samo to“ je ploča koja je, kada je objavljena prije 20 godina, nagovijestila kako će zvučati alternativa u 21. vijeku.
Slika otuđenosti
„OK Computer“ je album koji je i dan-danas aktuelan kao 1997. godine. Možda je sada čak i važniji – kao slika otuđenog čovjeka, koji je žedan bliskosti i automatizovan u trci za životom koji mu izmiče pod prstima. I nesposoban da sebe učini važnim na bilo koji način.
Inicijalna ideja benda, prije Jorkovog susreta sa Majlsom Dejvisom, bila je mnogo banalnija i jednostavnija. Jork i gitarista Džoni Grinvud željeli su da urade nešto potpuno drugačije od introspektivnog albuma „The Bands“ uz podršku producenta Najdžela Godriča (poznato ime sa novog albuma Rodžera Votersa).
Menadžeri su im rekli da će zaraditi milione ako snime brdo novih pjesama o ličnim pričama i emocijama kao na albumu „The Bands“. Jork i Grinvud su odbili, pokupili prnje, zatvorili se u seoski dvorac Sent Ketrins Kort u Samersetu i snimili album.
Proces nije išao glatko. Rad na pjesmama djelovao je beznadežno: skakali su sa jedne na drugu, eksperimentisali sa efektima Mekintoš računara i generalno ostajali užasno nezadovoljni tekstovima.
Konfuzni stihovi
Jorkovi stihovi djelovali su konfuzno u početku. Bio je to ciljani eksperiment u čijem je haosu i vrevi bilo teško pronaći suštinu. Tekstovi su djelovali kao skupine riječi uhvaćene u prolazu na užurbanom gradskom pločniku, eho iz daleke galaksije koji je možda vanzemaljska poruka, izvodi iz istrgnutih stranica nečijeg dnevnika...
Preplitale su se teme putovanja bez cilja, prve prave svijesti da smrt dolazi, globalizacije, antikapitalizma... Knjiga „Autostoperski vodič kroz galaksiju“ Daglasa Adamsa i tekstovi Noama Čomskog, koje je tih godina gutao Jork, poslužili su kao teren za igru.
- Želio sam da pjesme budu takve... Kao da držim polaroid i brzo i nasumice fotografišem spoljašnji svijet. Ne znam da li to govori nešto o meni – rekao je Tom Jork.
Romeo i Julija
A u Jorkovom polaroidu završile su najčudnovatije stvari. Na primjer, čuvenu pjesmu „Paranoid Android“ napisao je zgađen jednom pijanom damom, koja se izvikala na njega i dugo dramila kada je slučajno prolio piće po njoj u jednom baru u Los Anđelesu. Ovu najdužu pjesmu u dosadašnjoj karijeri benda skratio je sa 16 na 6:23 minuta, a planirao je da je koncipira u četiri dijela, poput „Boemske rapsodije“ benda The Queen.
Pjesma „Subterranean Homesick Alien“, neobična ispovijest paranoičnog lika koji fantazira da su ga oteli vanzemaljci, jeste direktna aluzija na „Subterranean Homesick Blues“ Boba Dilana.
Numera „Exit Music (For a Film)“ uskočila je neplanirano, usred snimanja ploče, na molbu producenata filma „Romeo and Juliet“ da snime nešto prikladno.
- Kada sam imao 13 godina, prvi put sam gledao „Romea i Juliju“ u pozorištu. Prvi utisak bio je i ostao isti. Osjetio sam bijes i tugu jer, zašto, pobogu, nijesu pobjegli! Ovo je moj pokušaj da ispravim stvari. Da pustim dvoje ljubavnika da pobjegnu od ovog svijeta – objasnio je kasnije razlog pristanka Jork.
Monumentalni haos
Prije nego što pjesme „No Surprises“ (snimljena u jednoj sesiji!) i „Lucky“ zatvore album, čuje se ključna a vrlo potcijenjena pjesma „Climbing Up the Walls“. Konačno jedan potpuno lični momenat - monumentalni haos u kom Jork postaje njen „ključ za bravu koja krije igračke davno zaboravljene u podrumu“.
- Nakon 30 godina, konačno sam dočekao priliku da se snimi pjesma sa gudačima koja neće zvučati kao prokleta „Eleanor Rigby“. Dobio sam zvuk milion umirućih slonova u krešendu – kazao je Jork.
Kako samo eho velikog obećanja na kraju pjesme da nikad neće prestati da se penje uz Njene zidove odjekuje sada, nakon prošlogodišnjeg albuma „A Moon Shaped Pool“, posvećenog preminuloj ženi koju je volio. I tu polaže oružje svaki argument svih koji već 20 godina govore da „OK Computer“ nije dovoljno ličan album... S. STAMENIĆ
Naziv iz knjige Daglasa Adamsa
Fraza „Okej, kompjutere, sada želim da sve komande prebaciš na mene“ je rečenica iz urnebesne SF satire, romana „Autostoperski vodič kroz galaksiju“ Daglasa Adamsa. Izgovorena u momentu kad se njeni junaci suoče sa nuklearnim napadom, odslikava očajnički pokušaj da se stvari preuzmu u svoje ruke. Pritom, komanda „OK Computer“ jeste i šifra za audio-pristup starim Mekintoš računarima, na kojima je producirana većina albuma.
Remasterizovano izdanje sa tri nove pjesme
Radiohead je napravio mali haos širom svijeta pripremajući fanove za konačnu objavu o objavljivanju remasterizovanog albuma „OK Computer“. Prije zvanične potvrde da će obilježiti 20-godišnjicu specijalnim izdanjem, širom svijeta pojavili su se crno-bijeli posteri sa kriptičnim porukama i godinama 1997. i 2017. Mnogi su pretpostavili da je riječ o albumu „OK Computer“ zbog istaknutih godina i mračnim porukama koje im prethode.
Početkom maja, stigla je potvrda od izdavačke kuće XL: remasterizovano izdanje albuma „OK Computer“, pod nazivom „OKNOTOK“, stiže ovog ljeta. Izdanje uključuje remasterizovani originalni album, B strane i tri neobjavljene pjesme „I Promise“, „Man of War“ i „Lift“. Fanovi koji kupe specijalno boks izdanje dobiće album na vinilu, knjigu sa ilustracijama, knjižicu sa Jorkovim bilješkama, blok sa skiciranim inicijalnim idejama Jorka i Donvuda i audio kasetu sa demoima i snimcima iz studija.
Digitalna verzija izdanja biće dostupna 23. juna, a boks izdanja mogu se naručiti od jula. Cijena? Diskovi 13, ploča 30, a boks izdanje između 100 i 130 američkih dolara.
