Kada je 1955. napisao roman o kontroverznom profesoru književnosti i njegovoj požudi prema 12-godišnjoj djevojčici, Vladimir Nabokov nije mogao ni da pretpostavi da će njegove misli biti vizualizovane sedam godina kasnije. U igru je upao ugledni američki majstor Stenli Kjubrik i stvar je dobila mnogo ozbiljnije razmjere. Film „Lolita“, koji je premijerno prikazan 13. juna 1962, bio je u problemima do guše od samog početka.
Problem cenzure
Kjubrik je želio da Lolitu igra Džoi Heterton, ali njen otac nije želio da njegova ćerka postane simbol promiskuiteta. Opcija broj dva postala je 14-godišnja Sju Lajon, koja je posjedovala kombinaciju svih elemenata Nabokovljeve heroine. Kada se priključila Šeli Vinters, Džejmsu Mejsonu i Piteru Selersu, postalo je jasno da je mlada glumica najidealnija figura za ovako komplikovanu ulogu. Da stvar bude još čudnija, Lajon nije mogla da prisustvuje premijeri sopstvenog filma. Bila je premlada!
Zbog mnogobrojnih pravila cenzure početkom šezdesetih godina, nije tajna da je Nabokovljev roman morao da bude „naštimovan“ za šire mase. Lolitine godine popele su se sa 12 na 14, a izmijenjene su i mnoge provokativne scene. Nekoliko godina kasnije Kjubrik je priznao da vjerovatno nikada ne bi počeo da snima ovaj film da je bio svjestan koliko će morati da ga „osedla“ i cenzuriše.
Nabokov je bio glavni scenarista, ali Kjubrik ipak nije mogao da ostane tih. Finalni rad bio je znatno drugačiji od filma koji je Rus zamislio. Ipak, mnogo puta nakon premijere ponovio je da nema zamjerke zbog izmjena.
Teška tema
Nabokov i Kjubrik nijesu imali mnogo sreće na filmskim festivalima i tokom sezone dodjela nagrada. Pisac je izgubio Oskara za najbolji scenario od Hortona Futea za film „To Kill a Mockingbird“, a Kjubriku je pobjegao Zlatni lav koji je uzeo Andrej Tarkovski za „Ivan's Childhood“.
Nakon vijesti da će Kjubrik ekranizovati čuvenu „Lolitu“, mnogi su se osmjehivali uz komentar da je to prosto nemoguće. I jeste bilo nezamislivo ekranizovati ovako težak materijal u tadašnje vrijeme. Stoga, Kjubrik zapravo nije ekranizovao Nabokovljev roman, već je legendarnom Rusu praktično otvorio prostor da napravi drugi roman ili drugu verziju prvobitnog djela. Kako će vrijeme pokazati, stari majstor ih je sve naučio pameti snimajući film koji je i dan-danas s razlogom česta tema i književnika i filmskih kritičara.
L. M.
FOTO: behance.net / theredlist.com / indiwire.com
