Ne ulazeći u razloge njegove (loše) odluke, činjenica je da je Baša prethodnih godina imao nemjerljiv uticaj na igru i rezultate Crne Gore. Bezbroj puta je bukvalno sam držao odbranu ,,sokola“, njegov izostanak često je bio teži nego izostanak Mirka Vučinića ili Stevana Jovetića.
Vidjećemo da li će se u narednom periodu izgladiti situacija između Baše i Tumbakovića, ali je činjenica da sada reprezentacija ulazi u određene probleme kada je riječ o defanzivi. U dosadašnjem dijelu kvalifikacija, Crna Gora je uglavnom igrala sa štoperskim parom Stefan Savić - Marko Simić, jednom je igrao Baša (gostovanje Jermeniji), drugi put Alekandar Šofranac (protiv Poljske u Podgorici). U obje te utakmice nije bilo Simića. B
udući da je do kraja kvalifikacija ostalo još četiri kola, a da je sve veća opasnost od suspenzija zbog žutih kartona, Tumbaković se može suočiti sa manjkom centralnih bekova. Jer, Simić je trenutno bez kluba (pominje se Partizan), Šofranac vjerovatno napušta Rijeku, a Nemanja Mijušković (kazahstanski Taraz) za sada nema previše iskustva u prvom timu.
Kao prva i najrealnija alternativa nameće se Žarko Tomašević iz belgijskog Ostendea, kojem je mjesto štopera prirodna pozicija, a u reprezentaciji najčešće igra na lijevom beku. Međutim, tu se otvara nova dilema, naravno, ukoliko dođe do suspenzija ili povreda - ko će igrati lijevog beka.
U ovim kvalifikacijama na tom mjestu, pored Tomaševića, bio je i Filip Stojković, od juče fudbaler Crvene zvezde. Tumbaković je isprobavao i Emraha Klimentu (Sakramento), ali nije bilo dovoljno prostora da se stekne uvid u njegove mogućnosti. Eventualno na toj poziciji može igrati i Adam Marušić (Ostende), ali onda ,,visi“ desni bek...
U svakom slučaju, septembarski dueli sa Kazahstanom i Rumunijom su blizu, tokom ljeta se može dosta toga promijeniti, a najvaž- nije je da reprezentativci pronađu klubove u kojima će biti standardni, kako bi bili spremni da na pravi na- čin odgovore zadacima u finišu kvalifikacija.
ARENA, Pobjeda